Ante PANCIROV: Ovce na referendumu

Kome se više da pričati o Europskoj uniji, toliko je toga rečeno, a opet ništa nisu rekli, da je mučno opet se mučiti tom temom…. Teško je odlučiti jesu li gluplji argumenti koje fila državna propaganda ili naivni wanna be argumenti ovčica, hrvatskoga stada, neovisno bili protiv ili za. Čitava ta priča trula je i jadna, baš kao sjebana EU između još jednih pregovora o pregovaranju između Francuske i Njemačke, njihovi se lideri sastaju jednom tjedno da bi zaključili da ne valja i da možemo biti sretni što su bar svjesni da ne valja. Europska unija odavno nije ona s početka naših maratonskih pregovora i danas puno više pokazuje svoje pravo lice igračke onih koji bacaju kocke desetljećima unaprijed i uvijek znaju na koje će brojeve pasti. Još je Voltairu bilo jasno da je službena povijest laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude, iako se nije dogodilo tako kako se tvrdi, ali koga briga za zdrav razum dok oni tako vješto kreiraju javno mišljenje. Nisu problem poželjni argumenti kojima neinformirani unionisti reklamiraju EU, nisu čak problem ni njihove zadrte i uvredljive poruke protivnicima EU, problem je samo u EU koja u ovom trenutku puno više smrdi nego miriše. Iz hrvatske perspektive to se najbolje vidi. Ne treba tražiti daleko pored Grčke i Italije, Portugala i Španjolske, kao da je sjevernije nešto bolje. Hrvatska je vjerojatno posljednja zemlja koja će za ohoho godina ući u EU, a ući će, naravno, jer neovisno o referendumu, toj formalnosti za naivne, Hrvatska je vlasništvo Unije bila čim su odlučili jeftino kupiti nacionalno blago, banke i telekomunikacije, energente i sada napokon i zemlju.

Igrači dugoročno planiraju i znaju unaprijed deset poteza. Svi naši potezi njihovi su potezi, oni povlače konce i pomiču figure, uvijek uz blagoslov svete stolice materijalizma, dakako. Glasajte po savjesti ali oprez, veliko oko gleda i sve zna. Eksperiment ugljena i čelika u rukama je onih s druge strane oceana koji se igraju kreditnim rejtingom i to nije nikakva teorija urote ako se usudite čitati između redaka, a zna se i tko je gazda tobožnjih gospodara, tih šminkera i pozera za potrebe kontroliranih medija. Fenomenalan je konsenzus medija i svih bitnih hrvatskih političkih strana oko EU i njihovo ljigavo sotoniziranje kritičara EU eksperimenta, svođenje na neinteligentno desničarenje i redikulizam. Šteta što nema više razuma na obje strane. Proces pridruživanja traje jako dugo i bilo je vremena za vaganje i argumente, za trezven pogled na obje strane ali tko ima vremena misliti i preispitivati stavove koji uopće nisu naši, nego su produkt naše automatizirane podložnosti svemu što nam se servira, što gluplje to bolje. Možda je ružno reći, ma sigurno je ružno i politički nekorektno, ali većina ljudi su ovce koje životne odluke prepuštaju drugima, popu, političaru, mediju, nemaju vjere u vlastite misli, uopće nemaju vlastite misli, jer su ovce. Nije to ništa novo, tako je to oduvijek. Moderno vrijeme, tehnologija, samo pojačavaju podložnost modernom ropstvu, teškome radu i odvratnom nedostatku vremena i volje da se razmišlja i bude živ.

Europska unija je jednako ljigava kao i svako carstvo prije, a ako je ikad i bilo dobrih razloga da se pridružimo tom novom eksperimentu u nizu, trenutno je neusporedivo više argumenata protiv, i to se vidi iz aviona. Naravno, kao i ranije, Hrvatska nikad nije imala izbora birati želi li tamo ili ne. O tome je odlučeno prije raspada Juge i to je stvarnost. Problem je apsolutna nezainteresiranost ovaca za činjenicama i svođenje problema na dječje argumente da će se u EU moći putovati bez pasoša i zaposliti gdje kome srce želi. Berlin, Barcelona, Paris i London jedva čekaju Ljubu iz Siska koji odavno ima pasoš i govori samo hrvatski, eventualno bosanski, a srpski se ne usuđuje. Vele, ne možemo sami, istina, nikad i nismo.

Ulazimo u Europsku uniju, što god kokodakali euroskeptici i desničari čija je retorika zamorna. A tamo će nam biti još gore, bolji dani nisu blizu sigurno. Možda bi mudro bilo uzeti puš pauzu i preispitati situaciju radi novonastalih okolnosti, ali tek to bi bilo naivno za očekivati od nas i naših podložnika koji će jedini profitirati od EU privilegija. Dok mi ostali budemo glumili sitost, sada napokon u još jednom dugo sanjanom snu nacije s trajnim kompleksima, u jebenoj EU. E pa sretno nam bilo kad na referendumu odlučujemo o vlastitoj sudbini. Neka me netko poškaklje.  (Ante PANCIROV, objavljeno na portalu sibenik.in)

2 komentara na članak:“Ante PANCIROV: Ovce na referendumu”

  1. avatar
    bubica says:

    Mislim da zaista nema smisla svesti članak o bilo kojoj temi na ogorčenost, jad i čemer. Na nesreću ovo je još jedan takav članak na ovom portalu kojeg izuzetno cijenim i vrlo rado pratim ali mislim da se i u donošenju pravih i istinitih vijesti vrlo lako prijeđe granica i napiše mnogo toga što u osnovi hrani tu nesretnu ljudsku potrebu za lošim,groznim i najgorim oko nas.
    Preživjeti ćemo. Svijet je oduvijek u kaosu i takav će vjerovatno ostati još dugo vremena, tu i ne možemo Bog zna što promijeniti osim vlastitog pogleda na taj isti svijet. A kad se ta promjena dogodi svijet postaje znatno drugačije mjesto zato se nemojmo bojati. Prepustimo se toku i mijenjajmo sebe! Pozdrav!!

    • avatar
      zoran says:

      Nije istina da je svijet oduvijek bio u robovlasničkim odnosima, to je samo jedna od brojnih podmetačina elite i njihovog iskrivljavanja tijeka povijesti.
      Službena povijest u zadnjih 5 tisuća godina je čisti falsifikat, a o ranijim periodima prije i poslije kataklizme odnosno potopa (službena znanost ga negira ) da ne govorim.
      Ljudska populacija nije bila nikad porobljenija nego što je sada, sjebali su nam genetsku kartu na svega dvije od dvanaest nekad aktivnih spirala, malo smo iznad životinjskog carstva, zbog toga smo podložni za manipulaciju. Sve je ovo dio nekog velikog plana za kojeg mi u ovako jadnom stanju svijesti ne možemo ni mišlju ni u najkreativnijoj mašti zamisliti.
      Ovakva napast od onih koji vode sa jedne i onih koji ih slijede sa druge strane mora ubrzo prestati jer nije preostalo mnogo vremena da sve ode u materinu, planeta je na rubu propasit, postali smo previše opasni ne samo za sebe već i za sve oko sebe. Preostaju nam dva puta ili da evoluiramo odnosno izađemo iz ovog matrixa ili ćemo biti zbrisani sa površine ove planete vjerojatno na suroviji način nego civilizacije koje su nam prethodile, tu nema milosti.
      Oni koji misle da će ovo eksploatiranje i silovanje svega živog i neživog na ovoj planeti proći bez posljedica gadno se varaju, postoje precizni kosmički principi uzroka i posljedica koji su izgleda jasni cijelom univerzumu osim nama ovdje jer mi eto ne vjerujemo, ne želimo vjerovati jer se vodimo principom da prvo moramo biti ustrijeljeni da shvatimo da netko drži pušku u ruci.

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>