Ana: Sustvaratelji smo zajedničkog dobra

“Naše svjetlo, a ne naša tama, je to što nas plaši” (Nelson Mandela)

Koliko god zvučalo neskromno, svjesni smo da smo predodređeni za velike stvari, a ne da u dokoličarenju provodimo darovano nam vrijeme. To što, u većini slučajeva, ne radimo velike stvari je rezultat lažne skromnosti, koja nam obično služi kao izgovor.

A opet, spremni smo i želimo dati svoju jedinstvenost svijetu.

No, zato treba izaći iz zaklona ugode i pasivnosti, iz zaklona promatrača i kritičara, prestati se ulagivati samom sebi i drugima i započeti živjeti svoj život. Ma kakav god on bio, lud, moćan ili mizeran, prekratak je i predragocjen da bi nekome prepustili i najmanju dionicu.

Živjeti svoj život ovdje i sada, uključiti se u društvene tokove, postati suradnik i prestati biti žrtva, jer proces promjena, unutra i vani, zahtjeva svoj put i vrijeme, ima svoj način i obično nije bezbolan, no puno bezbolniji je suradniku nego žrtvi. A k tome, divno je biti aktivni sudionik, suradnik u stvaranju boljeg svijeta. Izgleda nam da smo mali i beznačajni i da naš doprinos neće bitno promijenio trenutno stanje. Dapače, možda je to upravo karika koja nedostaje.

Primijetili ste da uvijek pišem ‘mi’, jer uglavnom govorim meni i možda još nekome od vas, tko se u trenutku čitanja nađe u istom promišljanju, jer možemo biti odgovorni samo za vlastito ponašanje, imati kontrolu samo nad vlastitim životom, a to nas usmjerava da ne silujemo ni vrijeme, ni mjesto, na koje nemamo utjecaja. Ali ako obnovimo sebe, svoju obitelj,…. stvorimo proces koji počinje sa „ja“ ili “mi“, bit će više nego dovoljno za pozitivne promjene i tamo vani.

“Naša veličina, kao ljudskog bića, ustvari, ne leži toliko u mogućnosti mijenjanja svijeta koliko u mogućnosti mijenjanja samog sebe.” (Mohandas Gandhi)

“Želite li probuditi cijelo čovječanstvo, probudite cijelog sebe. Želite li eliminirati patnje u svijetu, eliminirajte sve što je mračno i negativno u samom sebi. Doista, nema većeg dara, koji možete dati svijetu, od osobne transformacije.” (Lao Tzu)

Zastanimo na trenutak i ispitajmo sve aspekte svog života, misli, riječi, djela. Upitajmo se je li to u skladu sa našim promišljanjima, hoće li nas to dovesti do željenog življenja, a ako neće, zašto onda funkcioniramo na način na koji funkcioniramo, a ako smo zaključili da trebamo raditi drugačije, zašto to ne učinimo odmah. Učinimo sve da naše ponašanje pridonose dobrobiti svijeta.

Stavimo li u kontekst ovakvih razmišljanja trenutna društvena i politička događanja, nameću nam se čudni zaključci.

Naše vođe su odraz naše svijesti. Kroz njih se predstavljaju i manifestiraju sve naše misli, osjećaji, želje i djela. Bilo koje boje da nam je vlast, plava, žuta, crvena, zelena, i bez obzira koliko često je mijenjali, sve će ostati isto ako smo „mi“ ostali isti.

Vlada je naš servis i ima zadatak da kvalitetno artikulira naše zahtjeve, na svim poljima i svim razinama, a u svrhu svekolikog razvoja i života po mjeri čovjeka. Što znači da mi građani trebamo imati zahtjeve, koji nisu proizvod negativnih emocija, nego suvisao proizvod promišljanja, svakog na svojoj razini, kada nam je u fokusu samo i jedino boljitak cijele zajednice.

Radnje na granici kriminala i sumnjivog morala ne možemo opravdavati izgovorom, kako je onaj drugi učinio i gore. Ne trebamo se zanositi, propust je uvijek isti, a malo ili mnogo zavisi samo od toga što nam je bilo dostupno, što smo nadzirali u trenutku izdaje vlastitih načela.

Kršenje zakona je manje strašno od izdaje vlastitih načela, kada očajni „žarimo i palimo“ urlajući na sve i svakoga, jer nemamo snage priznati da smo izdali sebe. Postajemo i ostajemo invalidi sve dok ne zagazimo u svoju nutrinu, sve dok sa punom odgovornosti ne prihvatimo grešku, na krilima koje tek tada krećemo u osobnu promjenu i rast.

Narod kojemu je pravilo živjeti uvijek u sivoj zoni, šićariti uvijek nešto mimo zakona, zanemarujući što se nutrina svakog čovjeka buni protiv takvog ponašanja, nema snagu iskoraka, služinski je i politikantski. Jednom davno sam čula izjavu, ne sjećam se od koga, ali uvijek je pamtim: “Ja sam gospodin čovjek koji plaća porez svojoj državi“. Radeći dobre stvari stječemo samopoštovanje, što nam daje dodatnu snagu za iskorak, za snove, za ideju, za ostvarenje naših zamisli.

Vodstvo izabrano od strane naroda sa ovako čistim srcem i jasnom namjerom, bez politikantstva i bez kompromisa, će dati sve od sebe da opravda dano im povjerenje, jer njima će istima morati polagati račune, a narod će im, radi zajedničkog dobra, biti vrijedan suradnik.

Drugi izbor nam je da budemo statisti koji igraju svoju rolu u komadu pažljivo režiranom od strane njih stotinjak koji vladaju. Da se grozimo, prosvjedujemo, izmišljamo opake i proste viceve i na razne druge načine iskazujemo svoju frustraciju i nemoć, ali da i dalje igramo prema danom nam scenariju. Ako se pak jako uskomešamo režija baci pokoju mrvicu, što je dovoljno jer smo podmitljivi i služinski i mirno nastavi raditi SVOJ posao.

Čula sam neku staru priču, kako je kralj povremeno pitao svoje podređene: “Što radi narod?”, a oni mu odgovarali: “Kralju, narod viče sve jače.” Kralj bi na takav odgovor rekao: “Možete povećati poreze.”, ali kad su ga izvijestili da je narod zašutio, morao je smišljati planove kako sačuvati svoje kraljevanje.

A svi mi možemo lako zalutati ako gledamo samo trenutan financijski efekt i trenutnu ugodu. Zato uvijek treba biti na oprezu. Postaviti sebi pitanje, kome i koliko dobro donosi aktivnost koju upravo obavljamo i ne dozvoliti da nam se odvuče pozornost sa cjelokupnog i dugoročnog dobra, što nam i jest cilj.

Ne volim isticati negativne primjere, jer imam osjećaj da ih potvrđujem, pa će se onda duplicirati, triplicirati. Radije spominjem dobra događanja, nadajući se istome, ali ovaj put evo jedan paradoks: Ostavio dio sebe na ratištu, gdje mu je ostalo i srce, za jedinu mu domovinu. Na osnovu toga kupio, po pogodnostima, kombi koji koristi za prijevoz nešto jeftinije robe iz susjedne mu države, siromašeći onu svoju jedinu, za koju bi i život dao.

Što god radili, dobro ili loše, razmišljajući da smo mali i beznačajni da bi ta naša radnja imala značajan efekt na ukupna događanja, sjetimo se Lorenzovog efekta leptirovih krila; fenomen koji se temelji na ideji da nešto tako malo, kao što je zamah krila leptira, može voditi do ogromnih promjena.

Dragi ljudi, naravno da želimo promijeniti stvari i zato iskoristimo ovo vrijeme kao zamašnjak. Vrijeme tranzicije i krize može biti vrijedno razdoblje rasta i obnove, kad nam se pruža prilika upoznati istinskog sebe, svoj potencijal, svoje mogućnosti, snagu ljubavi i svekolikog doprinosa u sustvaranju zajedničkog dobra.

Podignimo glavu i izaberimo put. Koliko god stvari izgledale zastrašujuće i izvan kontrole, mi smo unutar toga, dišemo, hodamo, jedemo i nitko to ne može proći umjesto nas. Povjerenje u ljubav koju Stvoritelj ima prema nama, će ojačati povjerenje i moć u nas same kao sustvaratelje.

Otvorimo sve perceptore, osluškujmo, učimo iz svakog događaja, iz svakog koraka, jer svatko je od nas ovdje da na svojoj razini učini nešto veliko. Svako jutro se zapitajmo: „Što mogu učiniti danas da me nosi u smjeru svekolikog dobra?“. Kad ne znamo kuda i kako dalje sjetimo se da je ljubav, produbljena kroz zahvalnost i izražena kao radost, ključ za stvaranje najmoćnijih pomaka.

Oni koji su osvijestili svoje prioritete i svoj značaj, svjesni su svoje moći, stran im je osjećaj straha od iskoraka i svaka vlast im rado i uspješno služi. Zato, prestanimo se groziti, prigovarati, tražeći i opetujući stotine puta iste greške, napravimo plan i krenimo u avanturu.

Drevna kineska poslovica kaže: “Bolje upaliti svijeću nego proklinjati tamu.” (Ana)

3 komentara na članak:“Ana: Sustvaratelji smo zajedničkog dobra”

  1. avatar
    none says:

    pragmatičan????

  2. avatar
    Nikola says:

    Dobrodošla Ana i hvala na doprinosu. Ovo je koristan, konstruktivan i pragmatičan pristup problemu.

  3. avatar
    none says:

    ne plaćam porez već me država oporezuje kako i kolko hoće,ne osječam se kao gospodin zbog toga (sve ostalo je ok.)

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>