Tragom inicijative znanstvenika: Zašto bi vanzemaljci uopće koristili javnu rasvjetu?

Znanstvenici odlučili tražiti vanzemaljsku inteligenciju lociranjem umjetne svjetlosti njihovih gradova…. Je li to sjajna ideja ili samo još jedan dokaz beskonačnog ljudskog egoizma? Zašto bi vanzemaljci rabili umjetne izvore svjetlosti ljudskoga tipa? Zašto bi uopće trebali svjetlost? Otkad je civilizacije, otkad znamo za sebe ili bolje rečeno, otkad smo se uvjerili da znamo za sebe, ljudski rod je stalno zarobljen među visokim zidovima ega i arogancije. Svaki za sebe i kolektivno. Nije pretjerano reći da su sva zla ovoga svijeta na neki način povezana s egoizmom i za ljude tako specifičnom arogancijom, uvjerenjem da baš sada, baš mi, baš ova generacija sve napokon razumije i sve zna. A zapravo, očito je da nemamo pojma što samo za sebe nije problematično dok god ne prerasta u aroganciju.

Vanzemaljac Kerum

Vjerojatno nema razloga zašto ne bi negdje živjeli nekakvi vanzemaljci, bili sivi, zeleni ili crveni, ali čini se da ovdje na Zemlji ima toliko vanzemaljaca da je suludo tražiti izvan planete taj najveći fenomen koji bi sigurno poljuljao sve naše fizičke zakone i filozofiju, kad primjerice čovjek čuje jednog očitog vanzemaljca poput splitskog gradonačelnika Željka Keruma ili nekoga od svih tih faca koji kao da su pali s nebesa u ovo predizborno vrijeme u Hrvatskoj. Nije to izolirani hrvatski slučaj, dokazuju primjerice američki republikanci i njihova nova manekenka, kandidatkinja za predsjednicu SAD-a Michele Backhann. Ta upgradeirana verzija Sarah Palin tako, mrtvo hladno, u TV debati kaže da nema blage veze gdje se nalazi Libija. Kritizirajući predsjednika Obamu na temu slanja američkih vojnih instruktora u Ugandu, ta Sarah Palin 2.0 izvalila je da «najprije Obama šalje ljude u Libiju, a onda i u Afriku. Što je luđa «teorija zavjere» od činjenice da su na ključnim političkim pozicijama u svijetu idioti? Ne bi bilo fer staviti u isti koš likove poput, sada već, bar za sada otpisanoga Berlusconija ili Sakozya koji su «na kvasinu» na jednoj totalno drugoj razini ali zaboga, ti ljudi drmaju ovim svijetom.

Sve ono što znamo o sebi, o ovoj Zemlji, o sadašnjoj i drevnim civilizacijama, uglavnom nije utemeljeno na činjenicama i dokazima nego bi to mogli nazvati nekakvim globalnim konsenzusom, dogovorom prema kojem vjerujemo da su se stvari u povijesti odvijale tako i tako pa smo onda nekako, po logici stvari, s vremenom zaboravili da ne raspolažemo činjenicama i dokazima i pretvorili labavu teoriju u općeprihvaćene činjenice. S vremenom je labava konstrukcija postala dogma, temelj za sve naše vrijednosti i shvaćanja, stup koji podupire naše obrazovanje, religije i odražava civilizaciju u ovom stanju tupila. Iako tijekom odrastanja, obrazovanja, tijekom čitavog života često nailazimo na rupe, na dokaze da stvari nisu baš onakve kakvim su nam prezentirane, većina se radije prilagođava kolektivnoj iluziji nego da preispituje činjenice i traži istinu. Istina nije ono što jest, nego ono što većina smatra istinom. Sukladno tomu, ako smatramo da se dogodilo čudo, tom našem uvjerenju odgovarat će svaki dio dokaza, ali ako je u pitanju činjenica, dokaz je neophodan! Na stranu Mark Twain, većina očito nije programirana da misli i zato većinom vladaju političari koje biramo, ne da nam služe nego da vladaju nama u ime svojih pravih šefova, onima koji drmaju svijetom iz sjene. Promatrajući naš svijet i sve naše svete «činjenice» iz te perspektive, nema razloga odbacivati mogućnost da je svemir pun različitih svjetova, pa zašto ne, čak i onih koji koriste istu javnu rasvjetu kao mi. Toliko malo znamo o sebi samima, da je suludo zatvoriti svoj mozak za ikakvu, pa i najluđu mogućnost postojanja bilo kakve vanzemaljske inteligencije. Koliko malo znamo o vlastitoj prošlosti i to ne nekakvoj dalekoj, drevnoj povijesti nego samo o posljednjih 2 000 godina, skroz je prihvatljiva teorija da je nekakva vanzemaljska inteligencija posijala na Zemlji život i da su na tome izgrađena sva naša vjerovanja, naše legende i mitovi. Pritom bi bilo suludo razbijati glavu i tražiti motive zašto bi to napravili, naprosto jer smo skučeni u svojim uskim razmišljanjima izgrađenim na iluzijama konsenzusa o vlastitoj prošlosti o kojoj objektivno znamo jako malo ili ne znamo ništa. Mi ne znamo mnoge ključne i strašno bitne činjenice o događajima od prije par desetljeća, bilo da je istina zataškana, preuveličana ili naprosto zakonito zaključana u arhivske podrume vladinih obavještajnih agencija, a kamoli o događajima iz vremena kada nije bilo adekvatne i sustavne pohrane podataka ili su kronike zbivanja pisali ljudi režima, a tako je bilo čitavi srednji vijek. Jedino donekle prihvatljivo bilježenje relativno bliske nam povijesti odnosi se na doba antike i možemo biti sretni što imamo i to malo. Da vjerski fanatici nisu spalili knjižnicu u Aleksandriji imali bi nešto više ali svejedno, jasno je da povijest pišu pobjednici, a generacije koje dolaze dobiju brižno selektirani otpad, pomno i detaljno pročešljanu verziju koja odgovara režimu. A svejedno, neki među nama sposobni su učiniti najgora zla u ime iluzije prošlosti i «velikih dostignuća» predaka.

Obrazovanje:  Uče nas da znamo što manje

Danas se ta, dojučer od znanosti i političkih te religijskih elita, apsolutno neprihvatljiva teorija vanzemaljske prisutnosti na Zemlji od početaka prvih civilizacija, sramežljivo sve češće seli u diskurs inteligentne rasprave i postaje prihvatljiva mnogima. Opće obrazovanje uglavnom se ne bavi (ne)poznatim misterijima svijeta iako su svjetski muzeji krcati fenomenalnim artefaktima koji ukazuju na mogućnost vanzemaljske prisutnosti od početaka poznatih nam civilizacija. Kao što i stotine fantastičnih, potpuno neistraženih lokacija i građevina diljem svijeta nameću više pitanja za koje odgovora nema. Tko ih je i kako izgradio, kad ni uz svu znanost i tehnička pomagala ovoga svijeta danas nismo sposobni ponoviti to? Zašto konstantno ignoriramo cijelu silu dokaza, a istovremeno svakodnevno bez razmišljanja prihvaćamo masu toga za što dokaza je malo ili ih uopće nema? Nije luda ona zanimljiva teza pisca Bertnarda Russela koji kaže: «Ako bih tvrdio da oko Sunca, između Marsa i Zemlje, orbitira malen komet ljubičasto- safiraste boje, te kako je taj komet premalen da bi ga itko ikada mogao detektirati i najboljim teleskopima, nitko me ne bi mogao opovrgnuti i dokazati da ne postoji. Kada bih nadalje tvrdio, pošto moja tvrdnja ne može biti opovrgnuta, da bi svatko morao barem posumnjati da takav komet zaista postoji – bilo bi jasno da pričam gluposti. Međutim, kada bi postojanje takvog kometa bilo navedeno u starim knjigama i kada bi se naučavalo kao sveta istina i usađivalo u umove male djece, tada bi se nevjerovanje u njega smatralo ekscentričnim, a osoba koja sumnja bi nesumnjivo ubrzo završila na psihijatriji», primijetio je Russel. I ne samo da ljudi svakodnevno prihvaćaju zdravo za gotovo nedokazane i često sulude teorije o prošlosti koje doživljavamo kao svetu istinu nego, ovisno o vremenu i odnosu snaga u svijetu, skloni smo se svakih par desetljeća prešaltavati na kontra interpretaciju te iste iluzije o prošlosti. Dobra ilustracija za tu tezu nalazi se u našem dvorištu gdje su mnogi građani koji su 1980. godine lili suze za Josipom Brozom Titom i odano služili režimu bivše države i bratstvu i jedinstvu, s jednakim žarom prešaltali se u novi režim i jednako štovali prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. To je ono što se naziva mentalitetom stada koje naprosto ne može bez pastira. A dok god su ljudi stado, njihov je mozak ograničen i s razlikom se nameće metafora ovce. A i stotinu ovaca bez problema čuva jedan pastir, pogotovo ako ima poslušnog, oštroga psa, uvježbanog da laje i grize na svaki mig gospodara. Zato nije ni čudo na naša pametna civilizacija toliko puno ulaže u svoje vojske, umjesto za zdravlje nacije i zašto ne, istraživanje svemira i vanzemaljskog života. Pod uvjetom ako pastiri već ne znaju da su vanzemaljci cijelo vrijeme među nama, u tihoj, skrivenoj koaliciji s istinskim vladarima ovoga svijeta, a što nam se naveliko posljednjih desetljeća sugerira mnogobrojnim filmovima i TV serijama.

Ljudska arogancija i egoizam, mogu biti razlozi zašto ne vidimo očitu vanzemaljsku prisutnost na Zemlji kroz drevnu prošlost ali i danas, sada, ali isto tako arogancija i egoizam mogu biti razlogom zašto uopće mislimo da smo toliko važni i bitni u galaktičkim razmjerima da bi još negdje trebao postojati život poput nas. Što ako smo greška, jedna grozna čestica koja je krenula naopako? Bezbroj je opcija, mogućnosti, a najgore što možemo učiniti jest držati se slijepo svoje iluzije stvarane generacijama i okretati glavu od svega što se ne uklapa u masovno prihvaćeni kalup. Znanje ne boli, bez spoznaje i samospoznaje napretka nema. A mi smo debelo zabrazdili u glupost, do te mjere da nema te tehnologije i pameti koja nas može izvući iz septičke jame u kojoj se svijet nalazi, baš zato jer radije prihvaćamo davno ugovoreni konsenzus iluzije nego zdrave, gole činjenice. Toliko smo bezvezni da nas i vanzemaljci zaobilaze. A bilo bi baš super da nas trgnu iz ove učmalosti.  (Ante PANCIROV)

2 komentara na članak:“Tragom inicijative znanstvenika: Zašto bi vanzemaljci uopće koristili javnu rasvjetu?”

  1. avatar
    akordjan says:

    svaka cast ,dobar post Ante

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>