Ljubavologija Bruna Šimleše: Biti svoj u svijetu tradicije, duhovnih vođa i gurua

U Hrvatskoj (srećom) još uvijek nema puno samoproglašenih duhovnih vođa bilo koje kategorije, tipova koji uglavnom prodaju maglu i za koje se masovno lijepi naivna svjetina, ljudi potrebiti i željni pažnje, izgubljeni u ovom šugavom svijetu. Za razliku od SAD-a gdje su takvi likovi okupirali medijski prostor i sve razine društva, u maloj zemlji poput Hrvatske nema ni prostora (dovoljno profita) za neku ozbiljniju guru poplavu. U većini slučajeva tradicionalni hrvatski građani okrenuti su duhovnim vođama iz katoličke crkve poput fra Zvjrzdana Linića ili kontroverznoga velečasnoga Zlatka Sudca koji je trenutno u nemilosti i nema ga u medijima, a donedavno je jedini ozbiljniji lokalni guru bio Braco sa Srebrnjaka koji trenutačno skrbi za inozemne duše.

Naš čovjek Šimleša           

Čitav ovaj uvod možda i nije primjeren kao najava za spomen Bruna Šimleše, jednog neobičnog inteligentnog mladog čovjeka, pisca, urednika u jednoj uglednoj zagrebačkoj izdavačkoj kući, sociologa koji je napisao šest zanimljivih knjiga: «Hvala ti, ljubavi», «Savršenstvo kreacije», «Sudbina duše», «Škola života», zbirku pjesama «Osluškujući podne» i svoju posljednju «Ljubavologija» koja se jako dobro prodaje. Šimlešu očito ne možemo svrstati među ekipu iz široke guru lepeze, ali bilo bi jednako nekorektno svrstati ga među pisce knjiga samopomoći jer Šimleša je svijet za sebe. Taj nepopravljivi optimist, veseljak i zafrkant ne voli da ga se svrstava u kalupe, trpa u ladice s nazivima ispisanim velikim slovima i čitko da budu jasni svima nego piči neki svoj film i ima sve veću publiku. Baš kao i na zapadu, za njega se lijepe celebrityi, mnogi ljudi govore da im je pomogao, a ono što bi mogla biti njegova najveća kvaliteta je očiti nedostatak mesijanskog kompleksa jer ne smatra sebe nikakvim duhovnim vođom nego samo tipom koji je pronašao čarobnu formulu življenja u harmoniji i ljubavi, prvenstveno sa sobom samim, a onda i svima ostalima. U svojim knjigama piše upravo o tome.

Može li naše društvo koje je ovisno o kultu ličnosti i nespornim duhovnim veličinama koje se doduše ne propitkuje i kritički ne promatra jer je iza njih tradicija i institucionalizirana duhovnost, prihvatiti takav koncept? Očito ne, što samo po sebi i ne mora biti tako loše jer dovoljno je osvrnuti se na SAD gdje tisuće šarlatana izrabljuju nesretni svijet. Kod nas postoji monopol na duhovnost i zna se tko jedini ima ekskluzivno pravo određivati što je moralno, vjerski i što je jedina istina. Baš zato je zanimljiv Bruno Šimleša sa svojim modernim, humanim idejama koje, ne samo da ne ugrožavaju ničiju duhovnost nego svojim novim pristupom obogaćuju zajednicu kojoj kronično fali ljubavi, ljepote i duha.

Labava je granica između tih famoznih pojedinaca koji zrače pozitivnom energijom i imaju karizmu za širiti svjetlo, i onih mračnih likova koji se razvijaju u vođe kulta, sektaške lidere poput Jima Jonesa, David Koresha ili Marshall Applewhite. To je još jedan bod za 32 – godišnjeg Šimlešu koji uživa u pisanju, smije se i čini se da ga strašno zabavljaju pokušaji dušobrižnika da ga upakiraju, svrstaju. Pa makar i pozitivno.

Izuzetno se teško oduprijeti dominantnoj struji i usuditi se prihvatiti drukčiji pogled na svijet, pa čak i kad je taj pogled optimističan do boli i doslovno iritira svojim sjajnim raspoloženjem i pogledom na ovaj tužni svijet bez straha, poniznosti, licemjerja i ostalog uobičajenog tereta stoljetne tradicije. Pogotovo kad nudi sve, a ne traži pokornost, nudi ljubav koja je bezuvjetna i besplatna. Tu onda mora da nešto ne valja, mora biti neka kvaka jer do nirvane se dolazi jedino bolnom pokorom. Naravno, Šimleša nije nikakav novi mesija niti išta imalo približno tome niti ga zanima takav pogled na stvari, ali očito jest vodeći hrvatski pisac onoga što bi najlakše mogli nazvati duhovnom literaturom. Taj mladi čovjek dio je globalnih, novih pogleda na život i svijet oko nas i bilo bi lijepo kad bi imali razloga vjerovati da su ti novi vjetrovi blizu i da je moguće još za vrijeme naših života otpuhati zastarjeli pogled na svijet koji je košta čovječanstvo toliko patnje, straha i boli.

Uživam u ljubavi na bezbroj načina

Šimleša za sebe kaže: «Ja sam sretan čovjek koji uživa u otkrivanju odgovora na ključna životna pitanja. Sretan sam zato što volim sebe kakav jesam. Sretan sam zato što iznimno uživam u onome što već imam u sebi i oko sebe. To mi olakšava trud oko nadvladavanja mana i razvijanja onoga što još nemam u sebi i oko sebe. A to dvoje zajedno mi daje mudrost da prihvatim sve ono što ne mogu i ne trebam promijeniti. Znam da to zvuči jednostavno, iako vjerujte mi, nije bilo nimalo jednostavno postići to, ali sada je zadivljujuće jednostavno živjeti na taj način. Kad si sam prestaneš stvarati probleme, u složenosti života postaje zadivljujuće jednostavno uživati. Iznimno sam zahvalan na svemu što sam uspio postići. Prije svega mislim na sve unutarnje borbe u kojima sam odnio pobjedu. Vanjske potvrde ili neki poslovni uspjesi me ne pale, ali zato unutarnji… u njima uživam svim srcem. A veselim se i novim izazovima čijim ću savladavanjem još dublje živjeti ljubav.

Uživam u ljubavi na bezbroj načina. Prije svega, volim život i volim to što me danas tjera na veličanstvenost. Više mi ne dopušta osrednjost i zato ga obožavam.

Volim svoju ulogu životnog vodiča za neke od vas. Iznimna mi je čast što zajedno možemo krenuti u odiseju otkrivanja odgovora i traženja najboljeg načina da duhovnu teoriju provedemo u praksu. Uživam u igranju s idejama. Istinski volim način na koji ogoljuju stvarnost, unoseći čaroliju ostvarenosti u naše živote. Volim i svoju malenu, a najveću obitelj. Čast mi je igrati se našim srcima, dati im platno na kojima ljubav oslikava svoju bit. Volim i ludost vjetra, on je moj saveznik, a njegova snaga je inspiracija.

Obožavam pisati. Ovo je moja šesta knjiga. Trenutno mi je najdraža, no to će se vjerojatno promijeniti. Volim biti sam, treba mi to vrijeme kada moj unutarnji svijet vodi glavnu riječ.

Volim biti i s izvrsnim ljudima jer me uvijek nadahnu da još više unjedrim svoju izvrsnost. A sviđa mi se biti i s dragim ljudima koji se uče biti izvrsnima.

Obožavam što znam biti prisutan, doista prisutan, svoj. Znam da sam svoj, a da je prisutnost naša. Ma… jednostavno mi je čast doživljavati život i učiti biti sve ljubavnijim! ” kaže Bruno Šimleša,  od kojeg sigurno možemo očekivati još puno dobrih knjiga koje će neminovno obogatiti oljubavniti hrvatski eter zagađen jadom i inteletualnom bijedom. (Ante PANCIROV)

Ovdje možete pogledati gostovanje Bruna Šimleše u emisiji HTV-a “Nedjeljom u 2″ (LINK)

Na rubu znanosti, HTV, Duhovnost i škola života, gost B.Šimleša

Jedan komentar na članak:“Ljubavologija Bruna Šimleše: Biti svoj u svijetu tradicije, duhovnih vođa i gurua”

  1. avatar
    none says:

    sve je ovo super sve je ovo ok. osim onog “alibabe”koji pravi pjesak,zamisli sprdačine da živi u pustinji,i da bar ne radi to poput mađioničara iza marame i dugih rukava koja glupost

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>