Nova knjiga o velikom DIKTATORU: Psihološka studija, Tko je bio Adolf Hitler?

Ured strateških službi Sjedinjenih Država (Office of Strategic Services – OSS) (preteča današnje CIA-e, nap. ur.) utemeljen je 1942. godine kao izdanak agencije osnovane 1941. godine poznate kao Ured koordinatora informacijama (Office of the Coordinator of Information) na čijem je čelu bio pukovnik William J. Donovan. Njegov zadatak bio je objediniti sve informacije koje su skupile sve obavještajne službe te koordinirati i organizirati psihološko ratovanje u slučaju da Sjedinjene Države uđu u rat. Od 1941. godine Donovan je bio u kontaktu s autorom ove studije, psihoanalitičarom Walterom C. Langerom. Donovan, sad već promaknut u čin generala, bio je na čelu OSS-a kada je utemeljen 1942. godine. Iako Ured nije više bio nadležan za pitanja koja se tiču psihološkog ratovanja, Donovan je u proljeće 1943. godine predložio Langeru kako bi bilo shodno napraviti sveobuhvatnu procjenu ličnosti Adolfa Hitlera i njegova utjecaja na njemačku populaciju: “Ono što nama treba realna je ocjena situacije u Njemačkoj. Ako Hitler vodi glavnu riječ, kakav je tip osobe? Koje su mu ambicije? Kako ga percipira njemački narod? Kakav je prema svojim suradnicima? Kakvo je njegovo podrijetlo? I iznad svega, želja nam je saznati što je više moguće, što ga ustvari pokreće. Pored toga, moramo saznati što je u stanju učiniti, ako stvari krenu protiv njega. Mislite li da možete smisliti nešto na tom tragu? … Uzmite svu pomoć koja vam treba i završite posao čim prije. Neka bude kratko i čitljivo i za laika.”

Neambiciozan, prljav, oronuo sanjar

Premda je Donovan tražio da studija bude kratka i završena ekspeditivno, Langer je bio mišljenja da će se ipak raditi o sve samo ne kratkoj studiji: “Hitler je, očito, više od samo ludog soboslikara kakvim ga oslikavaju u senzacionalističkim tiskovinama. Do njegove dvadeset i pete godine manifestirale su se sve karakteristike koje danas povezujemo s hipijima iz 1960-ih. Bio je neambiciozan, izgledalo je da mu nedostaje ikakav osjećaj identiteta, činilo se da nema neki smjer u životu i ambiciju, bio je zadovoljan životom u prljavštini i oronulosti, radio samo kada je morao te provodio većinu vremena u romantičnom sanjarenju kako će postati velikim umjetnikom… Ipak, ovanaizgled beznačajna i nesposobna ništarija je kasnije, u samo nekoliko godina, bio u stanju doprijeti do najviših političkih krugova, zamazati oči prekaljenim vođama vodećih sila, pretvoriti milijune visoko civiliziranih ljudi u barbare, naručiti istrjebljenje cijeloga jednog segmenta stanovništva, izgraditi i kontrolirati najmoćniju ratnu mašineriju do tada poznatu te gurnuti svijet u najpogubniji rat u povijesti. Kako se sad netko, u kratko vrijeme, može nadati otkriti psihološke misterije koji leže u podlozi takve transformacije?”

Tijekom istraživanja na terenu u Sjedinjenim Državama i Kanadi Langer i istražitelji intervjuirali su osobe koje su imale određene kontakte s Hitlerom i prekopali su pisane izvore. Prikupili su više od jedanaest tisuća stranica odabranih citata i sažetaka koji su se činili relevantnima. Sve se to nalazi u dokumentu „The Hitler Source Book“ koji je bio priložen ovoj studiji. Sirovi materijal koji je činio temelj petog dijela – „Hitler – Psihološka analiza i rekonstrukcija“ – pregledalo je troje analitičara koji “su odabrani za takav zahtjevan zadatak jer su se samo psihoanalizom osmislile tehnike za istraživanje dubljih sfera uma i osvjetljavanje važnosti ranijih iskustava i nesvjesnih elemenata kao odlučujućih faktora u razvoju ličnosti.” Langer priznaje da dolaženje do zaključaka na temelju analize materijala s intervjua, za razliku od primarnih materijala iz prve ruke proizašlih iz intervjua s pojedinom osobom, nije bilo u cijelosti zadovoljavajuće. U pristupu svom zadatku zaključili su da bi radi probiranja sirovog materijala bilo nužno, na prvom mjestu, “složiti se o osnovnoj naravi strukture ličnosti” subjekta. Pregled sirovog materijala, u spoju s našim saznanjima o Hitlerovim postupcima prenesenima u vijestima, bili su dovoljni da nas uvjere da je Hitler, po svoj prilici, neurotični psihopat. S takvom dijagnozom, kao orijentacijskim polazištem, mogli smo procijeniti podatke u smislu vjerojatnosti. Oni fragmenti koji su se najlakše dali uklopiti u takvu opću kliničku kategoriju okvirno su tretirani kao oni s većim stupnjem vjerojatnosti – što se pouzdanosti i relevantnosti tiče – od onih koji su se činili stranima kliničkom opisu. Pritisci rata značili su da će razdoblje za izradu studije biti znatno kraće od onog koje je autor prvotno predviđao, tako da je ona završena u osam mjeseci. Studija je dobila oznaku TAJNO i napravljeno je svega nekoliko kopija. Nepoznato je je li i u kojoj mjeri imala utjecaj na donositelje odluka. Tako Langer zaključuje: “Iskreno ne mogu vjerovati da je imala. Bojim se da se pojavila prekasno. Kocka je bila bačena, a rat se postupno počeo okretati u našu korist. Konačan ishod će se odrediti na bojištu, a ne za pregovaračkim stolom… Cilj nam je bio pružiti nepristranu i profesionalno odrađenu psihološku ocjenu Hitlera-čovjeka i njegova odnosa prema njemačkom narodu, koja bi poslužila kao zajednička podloga za buduće odluke.“

Nepoznanica zvana Hitler

Ova studija nije ni u kom smislu propagandne naravi. Ona predstavlja pokušaj da se obilje proturječnog, oprečnog i nepouzdanog materijala koji se tiče Hitlera selektira i postavi na takvu razinu koja će biti korisna kreatorima politike i onima koji namjeravaju izgraditi protupropagandu. Zbog toga su prva tri dijela apsolutno opisna i bave se: 1. čovjekom onakvim kakvim se čini samom sebi, 2. onakvim kakvim je prikazan njemačkom narodu i 3. onakvim kakvog ga poznaju njegovi suradnici. Ti dijelovi sadrže osnovnu građu za psihološku analizu u četvrtom i petom dijelu u kojima se pokušava shvatiti Hitlera kao osobu te motive koji leže u temeljima njegovih postupaka. Građa dostupna za jednu takvu analizu izuzetno je oskudna i nesustavna. Na sreću, imamo na raspolaganju brojne doušnike koji poznaju Hitlera i koji žele surađivati što bolje budu mogli. Studija bi bila potpuno neizvediva da nije bilo činjenice razmjerno visokog stupnja podudaranja u opisima Hitlerova ponašanja, emocionalnih stanja i stavova koja su nam podastrli ovih nekoliko doušnika. S ovim, kao temeljem, činilo nam se vrijedno truda nastaviti s popunjavanjem praznina u studiji znanjima stečenima u kliničkoj praksi u postupanju s osobama sličnog tipa. Iako to, znanstveno gledajući, nije u potpunosti prihvatljiv postupak, jedini je zasad ostvariv. Kroz čitavu studiju pokušali smo biti što objektivniji u procjenjivanju njegovih jakih strana kao i njegovih slabosti.

Svi brojevi u zagradama odnose se na stranice u „Hitler’s Source Booku“, pratećem dokumentu u kojem se može pronaći izvorna građa zajedno sa svim napomenama. Brojevi u zagradama ispred kojih stoji kratica M.K. ili M.N.O. odnose se na stranice u „Mein Kampfu“, odnosno „My New Orderu“. Opširno kazalo izvorne građe nalazi se na početku „Source-Booka“. Ovoj studiji priložen je i cjelokupan popis bibliografskih izvora. Nadamo se da će ova studija biti korisna za stjecanje dubljeg uvida u ličnost Adolfa Hitlera i stanje njemačkog naroda te da može poslužiti kao priručnik za naša propagandna djelovanja kao i naše buduće postupke s njima.“

Ovo je uvod u psihološku studiju o Adolfu Hitleru koju je izradio Walter C. Langer za potrebe američke obavještajne službe OSS 1943., a ovih ju je dana u knjizi prvi put na hrvatskom jeziku objavio Večernji list. Studija se sastoji od sljedećih poglavlja: „Hitler – Ono što vjeruje da jest“, „Hitler – Kakvog ga poznaje njemački narod“, „Hitler – Kakvog ga poznaju njegovi suradnici“, „Hitler – Kakvog sam sebe poznaje“, „Hitler – Psihološka analiza i rekonstrukcija“, „Hitlerovo moguće ponašanje u budućnosti“ te „Bibliografija“. Ovdje donosim početni dio iz poglavlja „Hitler – Kakvog ga poznaju njegovi suradnici“:

„Svjetlo u kojem je mašinerija nacističke propagande prikazala Hitlera sasvim se sigurno čini neumjerenim. Čak i ako zanemarimo božanske elemente o njemu, sve se čini kao fantazija o nadčovjeku – vrhuncu svih vrlina. Ipak, koliko se god to činilo neobičnim, ponekad se približi takvoj ličnosti i pridobiva poštovanje i divljenje svih svojih suradnika.

Zapanjujuća moć koncentriranja

U takvim trenucima on je istinski radoholičar i često radi nekoliko dana bez prestanka, s veoma malo ili nimalo spavanja. Njegove sposobnosti koncentracije su izuzetne te je u stanju prodrijeti u veoma složene probleme i svesti ih na nekoliko jednostavnih, temeljnih faktora. On se hvali tim talentom te je mnogim ljudima rekao: “Imam dar svođenja svih problema na njihove najjednostavnije faktore… Dar pronalaženja korijena svih teorija u stvarnosti.”

I uistinu ga ima. Neopterećen apstraktnim teorijama ili tradicionalnim stajalištima i predrasudama u stanju je sagledati složene probleme na prilično naivan način i odabrati najupadljivije i najvažnije elemente te ih primijeniti na sadašnju situaciju prilično jednostavno i izvedivo. Da bi bio siguran, nikada tako ne rješava čitav problem, već samo njegove ljudske elemente. Budući da je to dio koji ga najviše zanima i kojim stvara neposredne rezultate, tim darom zadobio je divljenje svojih najbližih suradnika iz najranijih dana političke karijere koji to visoko cijene.

Tijekom takvih aktivnosti Hitler je potpuno zaokupljen zadatkom koji je pred njim. Ima zapanjujuću moć koncentriranja. Zaključke donosi brzo i odlučno. Nestrpljiv je da se stvari riješe i očekuje da se svi istim takvim žarom posvete poslu. Dakle, zahtijeva velike žrtve od svojih suradnika.

Ipak, u takvim je situacijama i izrazito pristupačan. Prema njima pokazuje neuobičajen stupanj obazrivosti i određeno toleriranje njihovih slabosti. Kada objavi stanku za obrok, ne započinje s jelom sve dok cijelo njegovo osoblje nije posluženo. Kada bi neki prerevni poslužitelj inzistirao da njega posluži prije ostalih, Hitler bi često ustao i odnio tanjur nekom od svojih nižih pomoćnika. Tijekom svega ovoga jako je dobro raspoložen i zbija šale sa svima oko sebe.

Ima izvanredno pamćenje i neprestano se prisjeća zabavnih dogodovština iz prošlosti onih ljudi koji ga okružuju. O tome priča nadugačko i naširoko svojem osoblju. Odličan je imitator i često oponaša nekog prisutnog pojedinca na veliko zadovoljstvo osoblja, dok sama ta osoba mora mirno promatrati nastup na njegovu neugodu. Ipak, u potpunosti mu laska što je Führer izdvojio baš njega i zapamtio ga do takvih detalja. U takvim razdobljima Hitler je, također, oličenje dobrote i velikodušnosti. Više se ponaša kao stariji brat prema svom osoblju nego kao Führer i uspijeva se približiti baš svakom od njih.

Svi su bili spremni učiniti ono što Führer želi

Ali, ispod površine, on je Führer od glave do pete. On pokazuje izuzetnu hrabrost i odlučnost. Ima iznimnu inicijativu i voljan je preuzeti punu odgovornost za mudrost pravca koji je zacrtao. Veoma je uvjerljiv i u stanju je sakupiti i organizirati svoje ljude u učinkovitu formaciju. Osobna trvenja, privremeno, nestaju i svi imaju samo jednu jedinu misao u glavi: učiniti ono što Führer želi.

On radi s velikom pouzdanošću i sigurnošću i čini se da situaciju drži potpuno pod kontrolom. Razne činjenice i brojke relevantne za određeni problem teku iz njega bez imalo krzmanja ili napora, na veliko iznenađenje onih oko njega. U stanju je navesti tonažu brodova raznih mornarica: “Točno zna vrstu oružja, vrstu oklopa, težinu, brzinu i brojnost posade na svakom brodu britanske ratne mornarice. On zna broj okretaja zrakoplovnih motora na svakom mogućem modelu i marki. Zna koliki broj metaka strojnica ispali u minuti, bila ona laka, srednja ili teška te je li proizvedena u Sjedinjenim Državama, Čehoslovačkoj ili Francuskoj.” (Russel, 747.)

Isto tako njegovo je osoblje iz prijašnjeg iskustva naučilo da se Hitler, kada je u jednom od takvih raspoloženja, toliko približava nepogrešivosti, a osobito kada je potrebna potpora ljudi da provede projekt u kojem je angažiran. Ovo se možda čini kao nepotvrđena tvrdnja, no, ako želimo da naša studija bude cjelovita, moramo ocijeniti i njegove prednosti kao i njegove slabosti. Teško bi se dalo poreći da nema izvanredne sposobnosti kada je upitanju psihologija običnog čovjeka. U stanju je, na ovaj ili onaj način, izvući na površinu i primijeniti mnoge faktore psihologije grupe čija važnost nije bila dosad opće priznata a koju bi mogli donekle da preuzmemo u našu korist. Ti faktori bi se mogli ukratko sažeti na sljedeći način:

1. Puno uvažavanje važnosti mase za uspjeh bilo kojeg pokreta. Hitler je to jako dobro formulirao u „Mein Kampfu“: “Nedostatak znanja o unutarnjim pokretačkim silama velikih promjena doveo nas je do neadekvatne procjene važnosti koju široke mase imaju u njihovu postizanju: ovo je rezultiralo slabim interesom za socijalne probleme te da su pokušaji pokreta da pridobije niže klase bili preslabi…” (str. 138.)

2. Prepoznavanje neprocjenjive vrijednosti zadobivanja potpore mladih; uviđanje goleme snage zamaha koju divlji žar i entuzijazam mladih daje socijalnom pokretu kao i važnost rane obuke i indoktrinacije.

3. Prepoznavanje uloge žena u promicanju novog pokreta te same činjenice da reakcije mase kao cjeline ima mnoge ženske karakteristike. Još je 1923. godine rekao Hanfstaenglu (902.): “Znaš li ti da je publika u cirkusu baš kao i žena (Die Masse, das Volk is wie ein Weib). Netko tko suštinski ne razumije ženski karakter mase nikada neće biti učinkoviti govornik. Zapitaj se: ‘Što žena očekuje od muškarca?’ Jasnoću, odlučnost, moć i akciju. Ono što mi želimo je pokrenuti mase. Kao i žena, masa leluja između krajnosti. Svjetina nije samo poput žene, već same su žene najvažniji element u publici. Žena je obično ta koja povede, zatim je slijede djeca, a na kraju, kada sam već pridobio cijelu obitelj – slijede očevi.” A u „Mein Kampfu“ piše: “Ljudi su, u golemoj većini, toliko ženskasti po svojoj prirodi i stavu da su njihova ponašanja i razmišljanja motivirani manje trezvenim razmatranjem, a više osjećajem i raspoloženjem.” (str. 237.)

4. Sposobnost da se osjete, s njima identificiraju i izraze strastvenim riječima, najdublje potrebe i osjećaji prosječnog Nijemca te iznesu prigode i mogućnosti za njihovo zadovoljenje.

5. Sposobnost da se igra na kartu onih najprimitivnijih, no i idealnih sklonosti kod čovjeka, da se probude najsiroviji nagoni prikriveni otmjenošću, opravdavajući svako ponašanje kao sredstvo za postizanje idealnog cilja. Hitler je uvidio da se ljudi neće udružiti i posvetiti zajedničkom cilju ako taj cilj nije idealan te održiv i nakon njihove generacije. Također je uočio da se, iako su ljudi u stanju umrijeti za ideal, njihov neprekidni polet i inicijativa mogu održati jedino uzastopnim i trenutačnim zadovoljenjem njihovih praktičnih potreba.

6. Uvažavanje činjenice da je masa onoliko gladna podupiranja neke ideologije koliko je gladna i kruha svagdašnjeg. Svaki pokret koji nije u stanju nahraniti takvu duhovnu glad kod mase neće mobilizirati njihovu zdušnu potporu i osuđen je na propast. “Svaka sila koja ne proizlazi iz čvrstih duhovnih temelja neodlučna je i neizvjesna. Nedostaje joj stabilnost koja može počivati jedino na fanatičnom pogledu na život.” (M.K., 222.) “Svaki pokušaj da se neki pogled na život pobijedi primjenom sile u konačnici će propasti osim ako takva borba ne predstavlja napad radi novoga duhovnog pravca. Jedino u međusobnoj borbi dva pogleda na život oružje brutalne snage, koje se koristi neprekidno i nemilosrdno, može odlučiti u korist strane za koju se koristi.” (M.K., 223.)

7. Sposobnost da se sukobljene ljudske snage prikažu živopisnim i konkretnim slikama razumljivima i dirljivima za običnog čovjeka. To se svodi na korištenje metafora u obliku neke slike za koju je i Aristotel rekao da je najmoćnija sila na svijetu.

8. Sposobnost oslanjanja na narodne tradicije i osvrtanja na velebne klasične mitološke teme dopirući do onih najdubljih nesvjesnih emocija publike. Činjenica da se na nesvjesni um snažnije djeluje sjajnim vječnim simbolima i temama još nije općenito shvaćena od strane većine današnjih govornika i pisaca.

9. Shvaćanje da se entuzijastično političko djelovanje ne događa ako tu dubinski nisu upletene emocije.

10. Uvažavanje spremnosti, gotovo žudnje mase da se žrtvuje na oltaru društvenog napretka ili duhovnih vrijednosti.

11. Shvaćanje važnosti umjetničkog dojma i dramatičnog intenziteta u vođenju velikih skupova, mitinga i svečanosti. To se ne odnosi samo na uvažavanje onog što umjetnik – pisac, glazbenik ili slikar – mogu postići izazivanjem emotivnih reakcija, već i na to da vođa prepozna nužnost svojeg sudjelovanja u sveukupnom dramatičnom učinku kao glavni lik i heroj. Hitler je postao majstor svih umjetnosti u isticanju vlastite uloge u pokretu za Veliku Njemačku. Shirer (157.) ovo jako dobro opisuje: “Reflektor kruži nad njegovom osamljenom figurom dok on polako korača kroz dvoranu, ne pogledavajući nikada ni lijevo ni desno, desnicom podignutom u pozdrav, a lijevom rukom na kopči remena. Nikada se ne osmjehuje – to je vjerski obred, procesija suvremenog utjelovljenja Mesije. Za njim idu njegovi pobočnici i obavještajci. Svejedno, samo je njegov lik obasjan svjetlom. Dok Hitler ne stigne do govornice, masa je već toliko nabijena emocijama da je spremna izvršiti njegovu volju…”

12. Oštro opažanje važnosti slogana, krilatica, dramatičnih fraza i dosjetki u prodiranju do dubljih razina psihe. Jednom prilikom je u razgovoru s Hanfstaenglom o tome upotrijebio sljedeću metaforu: “U mozgu postoji točno toliko mjesta ili, da se tako izrazimo, mjesta između zidova te ako ga ispuniš svojim sloganima, opozicija neće kasnije imati mjesta istaknuti bilo kakvu sliku jer je stan mozga već nakrcan tvojim namještajem.” Hanfstaengl dodaje da se Hitler oduvijek divio kako se Katolička crkva služila sloganima te ju je pokušao imitirati. (899.)

13. Razumijevanje suštinske usamljenosti i osjećaja izoliranosti ljudi koji žive u modernim uvjetima i žudnje za “pripadanjem” nekoj aktivnoj skupini s izvjesnim statusom, jamči koheziju i pruža pojedincu osjećaj vrijednosti i pripadnosti.

14. Uvažavanje vrijednosti isticanja hijerarhije političke organizacije koja omogućuje izravan kontakt sa svakim pojedincem.

15. Sposobnost da se okruži i zadrži privrženost skupine odanih pomagača čiji talenti dopunjuje njegove vlastite.

16. Uvažavanje važnosti zadobivanja povjerenja ljudi demonstriranjem učinkovitosti unutar organizacije i vlade. Kažu da se hrana i zalihe već nalaze u lokalnim skladištima na dan kada objavljuju datum njihove distribucije. Premda bi se mogli odmah distribuirati datum je zakazan za nekoliko tjedana unaprijed da bi se stvorio dojam superučinkovitosti i zadobilo povjerenje ljudi. Svaki napor se čini kako bi se izbjeglo davanje obećanja koje se ne može ispuniti u točno zakazano vrijeme.

17. Uvažavanje važnosti uloge malih stvari u svakodnevnom životu običnog čovjeka u podizanju i održavanju morala naroda.

18. Potpuno priznavanje činjenice da većina ljudi želi biti vođena te je spremna i voljna pokoriti se ako je vođa u stanju zadobiti njihovo poštovanje i povjerenje. Hitler je po tom pitanju izrazito uspješan jer je u stanju uvjeriti svoje sljedbenike u vlastito samopouzdanje i jer je u toliko mnogo prilika ispravno procijenio da ostavlja dojam nepogrešivosti.

19. Ovo je uglavnom bilo moguće jer se radi o prirodnom geniju taktike. Njegovo tempiranje odluka i radnji bilo je gotovo jezivo. Kako to Thyssen iznosi: “Njegova je inteligencija ponekad zapanjujuća… čudesna politička intuicija, lišena svakog moralnog smisla, no zato izuzetno precizna. Čak i u izrazito složenim situacijama on razaznaje što je od toga moguće a što nije.”

20. Hitlerova najjača osobina je možda njegova čvrsta vjera u vlastitu misiju te, u javnosti, potpuna posvećenost svojeg života njezinu ostvarenju. To je predstava čovjeka čija su uvjerenja toliko snažna da se on žrtvuje za ideju te je u stanju potaknuti slična uvjerenja kod drugih navodeći ih da slijede njegov primjer. Ovo zahtijeva fanatičnu tvrdoglavost, a Hitler to jest u velikoj mjeri. “Sudbinu naroda može
preokrenuti samo oluja uzavrele strasti, no tu strast može pobuditi samo onaj koji je nosi u sebi.”

21. On, također, ima sposobnost probuditi i igrati na suosjećajnost i zaštitničko držanje svojeg naroda, predstavljati se kao nosilac njihova bremena i njihove budućnosti postajući, tako, osobnom brigom pojedinca, a mnogi, naročito žene, osjećaju prema njemu nježnost i suosjećajnost. Uvijek moraju biti obazrivi da kod Führera ne izazovu nepotrebnu uznemirenost ili patnju.

22. Hitlerova sposobnost da odbaci vlastitu savjest pri donošenju političkih odluka eliminiralo je snagu koja kod većine društveno odgovornih državnika u pravilu kontrolira i komplicira razmišljanja i odluke. Stoga je bio u mogućnosti da bez suzdržavanja krene smjerom djelovanja koji mu se učini najučinkovitijim. Rezultat toga je da je često nadmudrivao svoje protivnike postižući ciljeve koji se ne bi tako lako ostvarili normalnim putem. Dakako, ovo je dodatno pridonijelo stvaranju mita o njegovoj nepogrešivosti i nepobjedivosti.

23. Jednako je važna i njegova sposobnost uvjeriti ostale da odbace vlastitu savjest i da tu ulogu prepuste njemu. On, tada, može odrediti što je za određenog pojedinca dobro ili loše, dopustivo ili ne te se slobodno može okoristiti njima u ostvarivanju vlastitih ciljeva. Kao što je Göring to rekao: “Ja savjesti nemam. Moja savjest je Adolf
Hitler.”

24. Ovo je omogućilo Hitleru da u potpunosti iskoristi teror i mobilizira strahove ljudi procijenivši sve s gotovo jezivom preciznošću.

25. Sposoban je učiti od ostalih čak i ako se žestoko protivi svemu onomu u što oni vjeruju i za što se zauzimaju. Kaže da je, naprimjer, korištenje terora naučio od komunista, korištenje slogana od katoličke crkve, korištenje propagande od demokratskih režima itd.

26. On je majstor umjetnosti propagande. Ludecke piše: “On posjeduje instinkt bez premca da iskoristi i najmanji povjetarac kako bi podigao politički vrtlog. Nijedan službeni skandal nije toliko beznačajan da ga on ne bi mogao uveličati kao veleizdaju. Bio je u stanju iščeprkati slučajeve najrazgranatije korupcije u visokim krugovima i oblijepiti grad lošim vijestima.” (159.) Njegova osnovna pravila bila su: nikada ne dopusti da se publika ohladi, nikada ne priznaj grešku ili zabludu, nikada ne priznaj da može postojati nešto dobro kod tvojeg neprijatelja, nikada ne ostavljaj prostora za alternativu, nikada ne prihvaćaj krivnju, usredotoči se na neprijatelje jedan po jedan i okrivi njega za sve što krene po zlu, ljudi će prije povjerovati u veliku laž nego u onu malu te ako je ponavljaš dovoljno često ljudi će, prije ili kasnije, povjerovati u nju.

27. Hitler je čovjek nepokolebljiva duha. Nakon nekih od njegovih najozbiljnijih padova bio je u stanju okupiti svoje neposredne suradnike i početi kovati planove za svoj “povratak”. Događaji koji bi, barem privremeno, slomili većinu pojedinaca čini se da kod Hitlera djeluju kao poticaj za još veće napore.

Magnetske karakteristike

Ovo su neki od Hitlerovih izrazitih talenata i sposobnosti. Njima je dosegao položaj neviđene moći u nevjerojatno kratkom vremenu i to rijetko viđenim putem. Nijedan od nacista, na visokom položaju, nema ni u sličnoj mjeri takve sposobnosti pa ga stoga nijedan od njih nije mogao zamijeniti u svijesti mase.

Njegovi suradnici prepoznaju te kvalitete kod Hitlera te se dive i cijene njegove izuzetne sposobnosti vođenja, posebno utjecaj koji ima na narod. K tomu, oni ga vole zbog njegovih samih ljudskih kvaliteta kada je u najboljem raspoloženju te kada je angažiran u nekom važnom pothvatu. Te aspekte Hitlerove ličnosti nikada ne bismo smjeli izgubiti iz vida pri procjeni njegova utjecaja na suradnike i njemački narod. On ima magnetske karakteristike te zajedno sa svojim prethodnim postignućima osvaja odanost naroda i, čini se, lišava ga njegove kritičke moći. To je veza koja se lako ne raskida, čak ni onda kada se narod nađe pred dokazima da on nije uvijek onaj za koga se prikazuje da jest – u stvari, češće je čista suprotnost takvoj slici.

Prikazali smo Hitlerovu jaču stranu te ukratko opisali njegov karakter kada je u svojem najboljem izdanju. Vrijeme je da sagledamo i drugi stranu njegove ličnosti – stranu poznatu samo onima koji su s njim u prilično bliskim odnosima.

Možda najtočnije riječi koje je Goebbels ikada napisao glase: “Führer se ne mijenja. On je isti sad kao i kada je bio dječak.”

U najvažnijem poglavlju, „Hitler – Psihološka analiza i rekonstrukcija“, sljedeći su naslovi: Utjecaj oca na Hitlerov karakter, Hitlerova potraga za odgovarajućim vodstvom, Hitlerova majka i njezin utjecaj, Utjecaji koji su odredili njegov stav prema ljubavi, ženama, braku, Hitlerovi rani konflikti izraženi u simboličnom obliku, Učinci poraza Njemačke, Izvori Hitlerova vjerovanja u vlastitu misiju te njegova
težnja za besmrtnošću, Kompleks Mesije, Strah od smrti i želja za besmrtnošću, Seksualni razvoj, Raširenost seksualnog nagona, Poremećeni ljubavni odnosi, Podrijetlo Hitlerove perverzije, Povratak u maternicu, Vegetarijanstvo, Mazohistička zadovoljavanja, Feminiziranost, Homoseksualnost, Rani školski dani, Kasnija školska karijera, Smrt oca, Prijamni ispit na likovnoj akademiji, Smrt majke, Bečki dani, Antisemitizam, Projekcija, Prvi svjetski rat , Poraz Njemačke, Preobrazba karaktera, Antisemitizam, Rana politička karijera, Uspon na vlast, Provale bijesa, Strah od dominacije, Spomenici, Govorništvo, Njegova privlačnost.

U svakom slučaju, knjiga koju valja pročitati, a čita se u jednom dahu! Riječ je i o prvoj knjizi iz nove Večernjakove serije knjiga pod nazivom “Top secret” u kojoj će izlaziti dosjei američkih obavještajnih službi o svjetski poznatim osobama. (Izvor: Blog Zvonimira Despota)

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>