Skriveno KOMENTAR: Hirovito ljeto AD2011, jesen uoči sumraka civilizacije

Andres Behring Breivik u masonskoj pozi

Prilično neobično ljeto ove 2011. godine, hirovito, divlje, hladno, uz smrad lešina i s malo dobrih vijesti. Kolovoz je smijenio srpanj bez uobičajenih plus 40 stupnjeva celzijevih u hladu kao da je klima po volji profesora doktora Vladimira Paara koji suprotno mainstream znanosti vjeruje da nam slijedi globalno zahlađenje, veliki SAD je pred bankrotom, a u državnoj je blagajni tek nešto manje milijardi nego što posjeduje «jabuka» Stevea Jobsa. Bivši predsjednik hrvatske Vlade Ivo Sanader s bolesnom nogom odmara se bez «imalo vitra» u ćeliji dok se njegovi odvjetnici snebivaju jer mu je zatvorska uprava dodijelila cimera pa izjavljuju «kako je moguće da se bivšega premijera zatvara u sobu s jednim kriminalcem» … U Norveškoj još nikome ne ide u glavu kako se mogao dogoditi jedan Andres Behring Breivik, suludi ubilački poduhvat 32 – godišnjaka koji je počinio masovna ubojstva u ime domovine, Boga, tradicije i europskog načina života i hladno se predao policajcima uz izjavu «da, to što sam napravio je grozno, ali bilo je neophodno». Jer manijak je umislio da brani kontinent od Islama, on je samo eksponent jedne sve prihvaćenije ili nikako i prihvatljive sveeeuropske politike koja stremi desno, baš onako kako nalaže ideal Novoga svjetskoga poretka, projekcije Bilderberg vampira koji smatraju da je vrijeme, da je Vrag došao po svoje. U svom skribomanskom manifestu 2083, 32-godišnjak besprijekornog arijevskog izgleda iz uljuđene, liberalne i bogate Norveške, radikalizira ono što je mnogima u Europi na umu, samo nije politički korektno izgovoriti. Od makarskih lokalnih novina do nizozemske slobodarske stranke …

Spin do spina, ugušit ćemo se od dima

Dragan Paravinja uživa u tuđoj nesreći

Ovoga ljeta, očito, sezona kiselih krastavaca je izostala jer novinari imaju tema na izvoz. Čak i da nije nestala maloljetna Antonia Bilić i da nije bilo slučaja Paravinja, još jednog sociopate i psihopata koji začuđujuće uspješno pleše između policije, DORH-a i sudova nekoliko država i mada je praktički već osuđen jer klima u javnosti je takva da bi mu većina jaja odsjekla, možda ćemo uz jednog probitačnog odvjetnika i u Hrvatskoj uskoro vidjeti kako izgleda zapadnjačka pravda po kojoj je uz vrhunske branitelje sve moguće. Dosad su u Hrvatskoj mnogi osuđeni i bez onog odlučujućeg dokaza, tijela, a u budućnosti možda možemo očekivati sudsku praksu po kojoj bez tijela niti zločina nema. Kako bilo, Dragan Paravinja zasad na tu kartu igra, dok se policija nada novim dokazima bez kojih ga ne mogu više ispitivati. Gdje je Antonia Bilić i što se dogodilo s tom djevojkom, nitko i dalje ne zna. Užasna misterija, uvjerljivo najružnija lokalna priča ovog hirovitog ljeta u kojem priča ne nedostaje. Čak da se Marijana i Nemeš nisu pomirili. Čak da nije bilo jesenjih kiša gotovo dva zadnja tjedna u srpnju. Pa čak i da Željko Kerum nije izjavio da je Isus stvarao svijet i da će mu izgraditi spomenik na Marjanu mega proporcija. I da mu sestra Nevenka nije Stankoviću izjavila da je Isus spin. Ali nije bio spin da je kardinal Bozanić pomogao papi Benediktu šesnaestome da se mimo zakona i procedure, a suvereniteta hrvatskoga nadasve, jedan talijanski vatikanski red dokopa milijunske hrvatske imovine i biznisa s golf terenima i turizmom. Čini se da su prikriveni efekti EU pridruživanja u ovoj izbornoj godini sve vidljiviji, kao i pravi gospodari ove, tobože suverene državice. Možda će s vremenom sve to biti jasnije i onima koji zasad ne vide zamku. Samo da ne bude prekasno.

Neki teoretičari zavjere kažu da je 2012. godina illuminatski spin jer se famozna 2012. godina s armagedonskim konotacijama zapravo događa upravo sada, 2011. godine, a «doomsday» komet «Eli» koji će navodno napraviti više užasa na našem planetu nego svi hollywoodski filmovi katastrofe zajedno, bit će vidljiv već u narednih mjesec dana. Kako god bilo, pred 2012. godinu lijepo se, slučajno dakako, sve to spojilo.

Korporacija zvana «Novosti» proizvode vijesti

Murdochove lutke

U moru senzacionalnih vijesti i najbolesnijih novinskih naslova radi čega je pred istražnu komisiju morao i veliki Rupert Murdoch, gazda globalno najmoćnijeg medijskog carstva koji se valjda voli isprdavati s nama ovcama pa svoju korporaciju naziva «News Corporation» jer on proizvodi vijesti, to radi doslovno. Toliko moćno, perverzno i precizno, da ispere umove vojsci smrtnika koji svaku sekundu svojih, čovjeka nedostojnih života, žive isprogramirano, točno onako kako im mediji kažu. I nije to ništa novo, on to radi odavno i radi to jako dobro. Ne tako davno jedan je američki predsjednik izgubio izbore. Ali kad je  Murdochov Fox News objavio da to nije istina, da su se na Floridi zabunili i da je George W. Bush ipak dobio izbore, to je istoga trenutka postala istina. U slavu demokracije i napada na Irak zbog oružja za

Medijska kontrola uma

masovno uništenje o kojem su sve razine «News Corporation» piramide  naveliko izvještavale, baš onako žustro kao što su nešto kasnije šutjeli i banalizirali činjenicu da Sadam Husein nije posjedovao takvo oružje. Naftu i opijum dobili su Murdochovi šefovi. Da, i Murdoch je samo igrač, zapravo relativno maleni igrač. Još uvijek dobrano ispod svevidečeg oka na vrhu. Jedan friški primjer jako dobro ilustrira kako to tata Rupert i njegovi medijski reketari rade. Naime, kad je u jeku afere prisluškivanja govorne pošte slavnih objavljena vijest da je pronađen mrtav Sean Hoare, bivši novinar nedavno ugašenog slavnog časopisa «News Of The World», a to je onaj tip koji je prvi javno progovorio o aferi prisluškivanja poznatih i slavnih i potvrdio da je u prisluškivanju više od 4 000 ljudi sudjelovao i Andy Coulson, bivši glasnogovornik britanskog premijera Davida Camerona, svi svjetski mediji prenijeli su tu vijest gotovo identično, otprilike ovako:

Novinar vijest Sean Hoare

Bivši novinar lista «News Of The World» Sean Hoare, koji je javnosti poznat po svojim problemima s pićem i drogama, radi čega je dobio otkaz u novinama, pronađen je danas mrtav … bla- bla-bla…. Ta agencijska vijest koju su narednih 24 sata prenijeli svi, od CNN-a do Slobodne Dalmacije, nekritički i neprofesionalno, a s očitom namjerom da se javnosti u prvoj rečenici umjesto novinarskih odgovora na šest ključnih pitanja (tko , što , kada , kako , gdje , zašto), što je za novinarsku profesiju «oćenaš», beskrupulozno sugerira da je vrlo jasno zašto je taj «zviždač» mrtav. I ne samo mrtav jer kako je opisan, taj izvor ne može biti mjerodavan. «Flogging a dead horse», tako su Johnny Lydon i nenadjebivi Sex Pistols zvali sredinom sedamdesetih to smrdljivo britansko licemjerje u službi fašističkog režima Njezina veličanstva.

God save the queen, the fascist regime. They made you a moron, potential H-bomb. God save the queen, sShe ain’t no human being. There is no future, in England’s dreaming. Don’t be told what you want, don’t be told what you need. There’s no future, no future, no future for you (…) God save the queen, ’cause tourists are money, and our figurehead is not what

God save the queen, the fascist regime

she seems.
Oh God save history, God save your mad parade, oh Lord God have mercy, all crimes are paid. When there’s no future, how can there be sin? We’re the flowers in the dustbin, we’re the poison in your human machine? We’re the future, your future? (…) God save the queen, we mean it man. And there is no future In England’s dreaming. No future, no future, no future for you. No future, no future, no future for me

Ta priča o manipulaciji s mrtvim novinarem samo je jedan, čak i banalni, jako čest primjer kako vijesti odavno nisu vijesti, nimalo čiste niti objektivne, nego su samo jedan kotačić u dobro podmazanom globalnom stroju zavjere kojom manje od jedan posto najmoćnijih kreira javno mišljenje čitavoga svijeta i stanovništvu koje je «obrazovano» da nekritički uzima zdravo za gotovo ono što im se s TV ekrana ili novinskih naslovnica sugerira, gutaju i baš kao i hrvatski građani tik pred ulaskom u veliku Europsku uniju, budu sretni što žive u slobodnom, zapadnom svijetu najbolje ikad civilizacije, demokracije, pluralizma, građanskih prava. Moš mislit.

Ja bi mogao da mogu, ja bi znao da znam

Možda i nije najveći problem što jedna ogromna manjina, tako lakomo i brutalno kontrolira većinom svjetske populacije, jer tako je to od početka ove civilizacije, ali svakako jest problem što ljudski rod ni danas ne radi ništa da bi se to promijenilo. Nebitno je, pritom, je li zaista Zemlja i svi koji na njoj žive, pred velikim promjenama, bile one ezoterične, čisto vezane uz fiziku i uobičajene svemirske i planetarne događaje koji se ciklički ponavljaju, ili možda čak sve to bilo kombinacija jednoga i drugoga ili možda nešto treće. Bitno je da ljudi danas znaju, odnosno, puno preciznije rečeno – mogu doznati, samo kad bi htjeli – u kojoj je mjeri štošta što ih okružuje lažno i opstaje samo zato jer nas istina ne zanima. OK, možemo se vaditi na to da smo od rođenja sustavno indoktrinirani, da je čitav sustav posložen tako da nas se programira, da se ne ističemo, ne talasamo i ne postavljamo prava pitanja, ali jadno je to opravdanje kad radiš, a ne primaš plaču, kad je društvo nemoralno i jadno, kad si žrtva dogme, autoriteta bez ikakvih referenci i lažnih bogova. Sretan, jer još uvijek imaš puno više od većine koja poput onih jadnika na rogu Afrike, nemaju niti vodu iz pipe jer voda iz pipe – ne ono perverzno korporacijsko smeće s voćnim okusima koje budale plaćaju 8 kuna u kafiću jer je to sad IN nego najobičnija voda – za te je ljude luksuz, nedosanjani san, čista apstrakcija. Sretni s to malo kruha i igara, mrvica sa stola odvratnih gospodara, ljudi su ovce, vojska koja jedva čeka ginuti za novu bolesnu igru svojih gospodara, vojska ovaca čiji umišljeni mali čobani baš poput gospođe Kosor, jedva čekaju navući nam nove uniforme s plavom pozadinom i žutim zvjezdicama kako bismo branili njihov opijum i naftu, tuđu promašenu monetarnu politiku i lažne bogove svojih novih robovlasnika, kojima se naivna masa tako silno raduje. Što napraviti, s pravom će pitati netko, frustriran jer mnogi kritiziraju, dijagnosticiraju stanje užasa, a nitko ne nudi odgovore?  Teško je odgovoriti na to ali jedno je sigurno – znanje je sigurno početak – prestati bez pogovora i nekritički gutati sve ono što dolazi iz medija i za promjenu pokušati preispitati te nametnute, tobožnje činjenice. Internet je dobar početak za to, pa makar to bio i tata svih korporacija Google. I u lokalnom cyberprostoru gomila je filmova, clipova, blogova, a posebno fenomenalnih knjiga koje se rijetko nalaze u knjižnicama i knjižarama. Mnogi pametni ljudi pisali su i pišu o istini. Što je uopće istina, nego subjektivni doživljaj svakoga od nas, definiran rođenjem, tradicijom, odgojem i željom da preispitamo sve to urođeno, sve to što nas je definiralo i programiralo da budemo to što jesmo. I naravno, ego, velika brana koja, ovisno o osobnosti, više ili manje blokira nas da vidimo više nego što s brda pogled puca. Povijest nas uči da većina jako često nije bila u pravu jer da je bila, Zemlja bi i danas bila ravna ploča, neki faraoni i carevi bili bi Bogovi, neke ljude spaljivali bi zbog stava i mišljenja, a neke narode i vjere trpali u logore i pretvarali u pepeo. U ime svoje zemlje, tradicije, vjere i našeg načina života, baš onako kako je to nedavno zamislio da treba učiniti onaj norveški bolesnik što se fotografirao u masonskoj obleki i pod utjecajem baš ovakvoga svijeta zabrijao da je nekakav moderni templar. Zapravo, i taj slučaj zorno ukazuje koliko treba biti oprezan tragajući za istinom jer uz površan pristup i nedostatak i trunke ljubavi, ljudskosti, makar tračka empatije, ništa nije lakše od skretanja na krive Drine, u njegovom slučaju u radikalizam i ludost. U gomili «teorija zavjere» lako se zakačiti, jedno ludilo zamijeniti drugim, jedan vražji svjetonazor podrediti drugome, možda još gorem. Ali barem taj dio priče ima sigurnu kvaku jer ako te «znanje» vodi u «istinu» koja ugrožava bilo koga drugoga, onda definitivno s tom «istinom» nešto ne valja. Baš kao što se iz aviona vidi da ovaj korporativni svijet u kojem je roba i novac i religija i politika i čovjek, ne valja.

Ljubav i sloboda

Samo u toleranciji, mogućnosti da prihvatimo drukčije i da zauzdamo ego svoje subjektivne «istine», otvara vrata znanju. Istina prečesto nije ono što nam se sviđa i često nam se povraća od nje, ali jebiga, to je istina. Najlakše je uzimati samo one dijelove «velike slike» koji nam odgovaraju, laskaju nam, učvršćuju naše isprogramirane stavove, koji potvrđuju da je naš ego «bio u pravu». Treba se uhvatiti u koštac s onim kontroverznim dijelovima velike slike i objektivno suprotstaviti egu činjenice, ma kakve god one bile, istražiti svaki detalj, svaki pedalj slike i sagledati informaciju iz svih uglova. Jer i istina je često nametnuta konstrukcija baš poput Murdochove vijesti o mrtvom novinaru i ako nekritički progutamo sugestiju umjesto činjenice, onda bolje da smo i sami hrana za crve, nego da živimo kao topovsko meso za svoje ideale koji, nažalost, zapravo uopće nisu naši. Pokupili smo ih usput, bez da smo imalo promislili zašto vjerujemo baš u to u što vjerujemo i zašto mislimo da je taj svjetonazor najbolji. Nevjerojatno, ali najmanje se bavimo najvažnijim stvarima u životu i stalno ispočetka izbjegavamo vjerovati vlastitoj intuiciji, sebi samima jer nam laži koje nas okružuju zvuče istinitije, bolje, ljepše su upakirane. Ako ništa drugo, možemo barem preispitati svoje osobne «istine». A jednom kad čovjek počne shvaćati, sve je puno lakše. Puzzle se počinju slagati i slika malo, po malo, postaje kristalno čista. A to je definitivno prekrasan osjećaj. Zove se sloboda. A baš svatko može tamo doći. Ljudi su zaista kreatorovo remek djelo, bića koja očito nisu svjesna koliko puno mogu, a očito je koliko sramotno malo jesu. Šteta je profućkati takav dar, svesti život čovjeka na mentalni sklop stada, samo zato što je to tako, jer su nam tako rekli, jer sustav tako funkcionira, i ne smijemo povrijediti mrtve pretke koji su njegovali takvu tradiciju jer drukčije niti su znali, niti su mogli. Glupost nema nikakvo opravdanje, ljubav i sloboda jedini su ideal za koji se valja boriti. U znanju je spas, ignoriranje znanja siguran je put u propast. I to je sve, sva filozofija ovoga svijeta. (Ante PANCIROV)

Potpuna sloboda za sve i svakoga

Jedan komentar na članak:“Skriveno KOMENTAR: Hirovito ljeto AD2011, jesen uoči sumraka civilizacije”

  1. avatar
    Josip says:

    Gospodine, pa vi zaiste imate krasan izricaj i pitko pisete,hvala vam na trudu,hvala vam na “borbenosti”, samo naprijed,imam osjecaj da vas gotovo i ne trebam, citati ali lijepo se je s vremena na vrijem podsjetiti da smo slobodni,svoji,da znamo zbrojiti dva i dva, i da znamo poslusati svoj unutarnji glas.svako dobro i samo opusteno sto bi rekao jedan moj kolega!

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>