IZBORI 2011. Plati porez i umri za domovinu! U EU sodomija postaje ustavna kategorija

Čak su i hrvatski vođe skolni obožavati svoje vođe

Nemamo Hrvatsku. Nitko od nas, a oni što vladaju ovom opljačkanom zemljom ponajmanje. Danas Hrvatsku nemamo, a imat ćemo je još manje, a to nije nikakva pesimistična izjava nego realnost. Možemo uljepšavati, okolišati, kititi se floskulama i velikim riječima ali istina je brutalna. Dok se u izbornoj godini politička elita trsi na sve strane opravdati svoje postojanje, sve je manje onih koji vjeruju da se išta može promijeniti. Svi su ti likovi dobro poznati godinama i ljudi jako dobro znaju što mogu ili puno bolje rečeno, što ne mogu. Razlike među njima su minorne i svode se na onaj ideološki minimum razlika između tobože lijevih i tobože desnih, centralno lijevih i desnih. Glupo je generalizirati ali u ovom slučaju bilo bi glupo zavaravati se i povjerovati da svi oni nisu isti. Političarska kasta, vrsta, izrodi, pokvarenjaci koji žive od tuđe nesreće, nečasni soj, vukovi u janjećoj koži, ofucanoj i prozirnoj… Ako bitne razlike među njima možda i ima, sigurno, manje su bitne od onoga što im je zajedničko, a to je njihova briga za sebe same i naravno, za što brži ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Tu nam ga svi skupa, jedva čekaju zaditi. Datumom definiran, na muci onih koji su za Hrvatsku nedavno umrli u ratu izvojevan, tamo su nas brže bolje gurnuli. Nismo se ni snašli, nitko nas nije pitao želimo li ili trebamo li? Šutnuli nas nakon niti 20 godina suverenosti i samostalnosti, u tu žabokrečenu koja se raspada pod teretom loše ekonomije, nategnutih međuodnosa, u ubitačnom, najgorem mogućem tajmingu, gurnuli nas prema pravilima igre koja su još uvijek nepoznata javnosti, a medije (u stranom vlasništvu su, dakako) ne pada na pamet da pitaju. Sve se to događa u trenutku kad nitko živ ne shvaća niti može prognozirati što se to događa u Europi i svijetu koji se neminovno i nepovratno mijenjaju, stremeći ka Novom svjetskom poretku, što god to značilo dok su SAD pred bankrotom, a zapadnjački političari ne usuđuju se niti razmišljati o kineskom i indijskom upitniku nad zemaljskom kuglom. Dok svijet stremi ka ponoru, sve se mijenja gotovo u minuti, jedna sijeda žena i gomila mutikaša u opoziciji, ne skreću ni milimetra s europskog puta zacrtanog pred jedno desetljeće. Glupost je zbilja neuništiva. Jedino veće od gluposti jer hrvatska glupost. Te guske u magli nikako da bar jednu generaciju preskoče.

Eurosrljanje

Svijet se mijenja i dojučerašnje neprikosnovene veličine preko noći padaju ali Hrvatska i dalje slijepo i poslušno dovršava svoj desetljetni plan euro integriranja, onako kako joj je rečeno da to treba i kako biti mora. Hrvatska to radi savršeno, besprijekorno, odlučno kako samo Jadranka Kosor može. Na svom životnom hodočašću u hrvatsku povijest. Bilo bi super da ona zna nešto što mi ne znamo, pa makar bila demonska, korumpriranija od Ive Sanadera i veća lisica od Stipe Mesića ali na žalost, prije će biti da naivna gospođa srlja. I da nema pojma koliko. U euro navlakušu, u sigurno saćekušu. Spretno i šarmerski, za to se još na početku njezina mandata na čelu Vlade pobrinuo onaj slovenski maneken, a sve ostalo je povijest. Kad toliko puta izrečeš laž, neminovno počneš i sam vjerovati u nju, a i put prema paklu popločan je dobrim namjerama. Toga je vjerojatno bio svjestan i Franjo Tuđman na svom pohodu u povijest. Toliko smo opterećeni poviješću, a toliko malo iz nje učimo. Fenomenalno je to koliko su baš te «državotvorne» struje, najčešće bile u povijesnoj prilici prodati Hrvatsku, brzinski, s jednakom euforijom i nacionalnim, neracionalnim uzbuđenjem kao kad je država stvarana. Ova ili ona, ovakva ili onakva. I koliko su hrvatske ovce spremne bezrezervno, euforično prihvaćati te svoje slijepe lidere. Gotovo da je nebitno tko su, samo da su gore, samo da se ima kome skandirati. Jer Hrvati obožavaju vođe i bez problema će u samo par desetljeća potpuno promijeniti ploču. S desna na lijevo, to je prirodna cirkulacija, važno je biti podložan jer IN je kleti se u sliku, lik i djelo svakoga novoga sina. Pa čak i kad je to kći nacije, ona koja je do jučer visoko dizala sliku svojih omiljenih neprikosnovenih vladara, samo malo prije nego što je, gle lude slučajnosti, i sama završila na tronu nedodirljivih. Nevjerojatno je koliko je onih koji su se u istome životu kleli u Tita i Tuđmana, pa klicali Sanaderu, a danas sliku Jadrankinu ljube.

Ovih dana pojavila se u Australiji knjiga pod nazivom «Croatian Legion» koja se vrlo sažeto bavi 369. oklopnom divizijom Hrvatske vojske iz doba NDH, vojskom koja je ginula u velikoj bitci za Staljingrad, jednoj od najpoznatijih bitaka u povijesti. U Jutarnjem listu objavljen je zanimljiv tekst o toj knjizi zagrebačkog povjesničara Amira Obhođaša, a u jednom dijelu govori se o tim profesionalnim vojnicima koji su prije dolaska na istočni front vjerojatno ratovali u svim prijašnjim ratovima, pa među ostalim, autor teksta kaže: «… tako i “Croatian Legion” kroz dugi slijed osobnih sudbina prikazuje i kako je među hrvatskim, bosanskohercegovačkim, bokeljskim i vojvođanskim vojnicima i časnicima koji su kretali u “sveti rat protiv boljševizma” naravno bilo i fanatičnih pristaša nacifašizma, zaljubljenika u sve njemačko pa i kad je hitlerističko, mrzitelja pravoslavenstva, nemilosrdnih i moralnim brigama neopterećenih tipova, ali i kako su u velikoj mjeri to bili obični, raznoliki ljudi te profesionalni ratnici, čije su usluge ranije bile na raspolaganju i Austrougarskoj i karađorđevićevskoj monarhiji, a po zarobljavanju dijela preživjelih i Crvenoj armiji i Titovom NOV-u (Naradnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije).»

Hrvatski vojnici, topovsko meso za europske gospodare

Ovo su nove 30-te prošlog stoljeća

Oduvijek su hrvatski vojnici služili europskim i svjetskim gospodarima, ratovali za sve, najmanje za sebe, a tako je i danas kada HDZ-ova politička elita koja će i na ovim parlamentarnim izborima mazati biračima oči floskulama o svojoj državotvornosti i povijesnom stvaranju Hrvatske, brže bolje predaje nacionalni suverenitet silama koje vladaju Europom. Jednako nekritički i bezobzirno kao što je to radio Ante Pavelić. S vremenskim odmakom, sofisticirano i prihvatljivo moderno, kao što je svaka sadašnjost u odnosu na mračnu povijest, moderni državotvorci u ime nekog višeg ideala daju Hrvatsku, dok vojska, rulja onih koji ih podupiru, ushićeno stoje iza velikih vođa. Koja je razlika između vojnika iz 369. oklopne i hrvatskih legionara u afganistanskoj pustinji gdje ratuju za naftu i opijum? Jesmo li ovaj put na strani pobjednika?

Možda mala Hrvatska za EU stvarno nema alternativu, jednostavno se mora integrirati u tu čudnovatu tvorevinu ali zacijelo ne mora to raditi ovako odvratno podilazeći, nekritički i slijepo, kako to radi ekipa s gospođom Kosor na čelu. Jesu li Milanović, Čačić i ekipa iz opozicije mutniji tipovi, zajebaniji igrači od klauna Jandrokovića, sasvim je svejedno u trenutku kad su karte odigrane i kad je europsko pet do dvanaest odavno prošlo jer svijet kakav poznajemo para se po šavovima u nizozemskoj krvi, vatrenim londonskim ulicama, na španjolskim prosvjedima, u talijanskom licemjerju, grčkoj ekonomskoj propasti… U ovakvim trenucima svijet obično puca. Samo čudo, ili prije jedan veliki rat, mogu vratiti stvari na početak, okončati globalnu financijsku krizu u svijetu koji počiva na izmišljenom novcu i nagomilanim dugovima. U materijalističkoj, korporativnoj lakomosti bogataša koji imaju sve više, i jadnicima sa dna piramide na čijim kostima žive, perverzno se guše u izobilju. A gdje je tu Hrvatska? Koga briga! Hrvatski vojnici bit će poslušni psi rata svojih gospodara, tko god to bio. NATO zakrpa je na ramenu. Nije to ni prvi, vjerojatno ni zadnjih rat u kojem će hrvatski vitezovi ginuti za tuđe interese, baš kao u doba križarskih ratova kad se podizala vojska za na Jeruzalem, kao u doba Napoleona ili 369. oklopne kad je valjalo umrijet u predgrađima Staljingrada. Nije to ništa novo, ništa tu nije nepoznato. Jedino nevjerojatno je s koliko žara svaki put iznova, neki opskurni likovi punih usta Hrvatske, državotvornosti, domovine, podižu nove generacije hrvatskih vojnika, a ta sirotinja nekritički ustaje, svi kao jedan, u boj odlaze jer je to uvijek isplativije od života u hrvatskom jadu kakav su svi ti vladari jadnome puku u nasljeđe ostavili, nakon velike pljačke, lopovluka kakav je tako brutalno tipičan 80 postotnom (protu)kršćanskom nacionalnom čudovištu. Jer u Hrvatskoj se oduvijek živi od velikog domoljublja koje nam serviraju u ime nacije, partije, Boga, tradicije, južnoslavenstva, Hrvatstva, kršćanstva… što god. Ali njihovi sinovi nikad u te ratove ne idu.

Sodomija kao ustavna kategorija

Euro ljubav

Jadranka Kosor pozdravlja generale u Haagu na središnjoj proslavi dana hrvatske vojske u Kninu. Mrtva hladna. Ona vjerojatno u svojoj sijedoj glavi uopće ne vidi što na toj slici ne valja. Kao što nije sposobna vidjeti ništa kad god joj se onaj slovenski maneken nasmije. Ona navečer kad ide leći, vidi sebe kraj Tuđmana i bana Jelačića. – Jadranka Kosor, pa onda hrvatski velikani – jer ona je ta, EU Jadranka, jadjanka… Koja tragedija. Njezin prethodnik bar je znao zašto to radi. Za koliko. Koliko košta prodaja Hrvatske. I kako se onda nadati boljem sutra? Kad ništa ne valja. Zemlja je rasprodana. Banke, telekomunikacije, mediji, energenti, pa sve ostalo. Sve je to išlo po redu. Zar je to «teorija zavjere», reći, da je objektivno moguće da strane službe prisluškuju čitav državni vrh, kad su im svi telefoni i računala uštekana na servere koje kontroliraju stranci? Nemamo Hrvatsku. Tko Hrvatsku ima? Stranci.

I onda, na kraju, doći će tih par tjedana one najžešće predizborne kampanje. Pljuštat će s lijeva i desna, rulja će naivno pušiti jeftinu retoriku spin doktora, upakiranu u najviše demokratske standarde i slična preseravanja. Vjerojatno će mnogo profitirati raznorazni nezavisni likovi, politički redikuli s terena i već poznate kreature poput splitskog gradonačelnika, kontroverznog načelnika Primoštena. Narod voli spin, spomenike Isusu, pičkaranje institucija i cirkus svake vrste. A Hrvatska? Koga briga za Hrvatsku. Koga briga za sirotinju s kreditima u «švicarcu». Oni će kad zatreba dobiti oružje, uniforme i čizme. Sve se ionako vrti samo oko toga. Plati porez i umri za domovinu. Zauzvrat smiješ glasati svake četiri godine i kao, nadati se da nešto mijenjaš. Možeš u slobodno vrijeme navijati na nacionalni sport i slušati nacionalni čobanski metal. I moliti Boga da što prije uđeš u Europu. Da te i službeno jebu u zdrav mozak, da i na papiru piše da ti to radi stranac. To je ono kad sodomija prerasta u ustavnu kategoriju. (Ante Pancirov)

5 komentara na članak:“IZBORI 2011. Plati porez i umri za domovinu! U EU sodomija postaje ustavna kategorija”

  1. avatar
    mirokali22 says:

    Tek danas sam otkrio vaše stranice.Svaka čast.amerlog piše po zadatku,čemu toliki trud ako ovo napisano negira.Probaj pisati u jutarnjem protiv EU,odmah te brišu.

  2. avatar
    Biaggi says:

    Mogu vam se jedino zahvaliti na ovome članku, apsolutno ste u pravu.
    Nikad mi neće biti jasno zašto je meni sve jasno, dok gotovo nikom drugom nije i to je toliko očigledno da, po meni, jedino stvarno veliki idiot ne može prozrijeti što se to događa. I, što mogu zaključiti osim da oko mene žive idioti, spavači, programirani portali i sl.
    Možda nije lijepo i korektno od mene da tako nazivam, možda, 97% populacije, ali vrlo sam ljut jer na taj način ta populacija osigurava sustavu da funkcionira tako i dalje i ne vidim tome kraja, a i ja ovdje u tom smeću živim. Stvarno me ohrabruju vaši članci,
    znači da netko ipak vidi što i ja i što je još važnije daje drugima mogućnost da se zamisle nad ovim jadom.
    Zabrinjavajuće je to što to većinu ne zanima i ne žele time zamarati svoje”inteligentne”mozgove, važnije je hoće li se Mamićev Dinamo napokon kvalificirati u… Neke stvari se vjerojatno stječu rođenjem, oduvjek sam kompletan sustav i poredak na ovoj j…
    planeti smatrao skroz krivim i uvjek sam jedino ja bio taj koji je protiv svega, crna ovca, buntovnik, neprilagođen, neprihvatljiv, i,
    da, najvažnije nepodoban. Da, kriv sam što vidim stvari kakve jesu i upotrebljavam mozak.
    Morali bi debelo promijeniti ovaj naš svijet da bi svi mogli lijepo živjeti, samo osim sebe i još dvojice ne znam tko bi se u to upustio.
    Tako, nakon dosta godina sažaljenja prema “svim potlačenima na zemlji” shvatio sam da mi je sada jedino žao mene što sam još
    tu. Budite mi pozdravljeni, držite se svog puta! Biaggi

  3. Bravo Ante.
    Još samo da si malo odanalysirao to što Hrvati rade svake 4 godine birajući Sanader, Mesiće, Josipoviće, Zokije &c.

  4. avatar
    amerlog says:

    Pošto je tu puno kritike nejasno je da niste dali nikakav odgovor na koji bi način vi poboljšali situaciju.Koriste se jako velike riječi nemamo Hrvatsku to je isto kao da negirate cijeli domovinski rat, ako nešto ne štima opet ne štima u Hrvatskoj, dakle naše probleme moramo sami rješavati,Vaša izjava o političarima je na tragu anarhije ako nema političara tko će voditi i biti odgovoran za dobro i loše, mislim da čitate neke pisce kritičare EU, koji tamo gdje pišu ne žive u žabokrečini nego zarađuju od takvog pisanja,, i još nešto preko pola miliona Hrvata je otišlo u tu žabokrečinu dok smo još bili u Jugoslaviji vjerojatno je bolja žebokrečina od izvorske vode.Nemojte zaboraviti samo jednu stvar da amerikanci nisu odobrili Oluju nikad je nebi niti bilo, ili bi u startu bila zaustavljena.Što se tiče sirotinje koja uzima kredite u švicarcima to nije sirotinja, sirotinja je onaj dio pučanstva koji nema mogućnosti uzeti nikakav kredit.Kako velite Hrvatsku imaju stranci nemaju je nego upravljaju njenim bogastvima, a na nama je da ih oporezujemo, sve se to nalazi u Hrvatskoj gospodine i u kompanijama gdje su stranci vlasnici ljudi rade i dobivaju plaće za razliku od kompanija gdje su Hrvati vlasnici gdje 70 tisuća ljudi radi, a ne prima plaću, je li bolje prvo ili drugo kada nemamo educiranih ljudi jer većina ili je napustila ili će napustiti hrvatsku i otići tamo gdje je žabokrečina.Nema nikakvih zavjera ako je vaš djed bio pametan pa se obogatio a vaš otac to profućkao za vas da budete bogati kao sin je skoro nemoguća misija.Nemojte se čudit Rotschildima, Astorima, Sfozama i drugima nadam se da je samoupravljanje nestalo jer dok se živjelo od ratnih reparacija druga tite i pretapalo nacističko zlato moglo se pričati o bratstvu i jedinstvu kad se trebalo pojaviti na otvorenom tržištu tad se i raspala Jugoslavija.Što se tiče pozdrava generalima to su hrvatski generali jedni od najzaslužniji za slobodu i cjelovitost Hrvatske i dok god nisu pravomoćno osuđeni oni su hrvatski generali bez mrlje, a i ako ih osude oni ostaju isto što su bili i prije osude osloboditeljski generali

  5. svaka cast na tekstu!!! svako slovo je na svom mjestu!!!

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>