Organski PORTALI među nama: Serijski silovatelji, ubojice, predsjednici, oni pišu zakone

Kako je mogao, kako je taj monstrum mogao na tako strašan način uzeti život 17 – godišnjoj djevojci koja je ništa ne sluteći autostopirala i ušla u njegov kamion? Pitanje je to koje postavljaju večeras milijuni ljudi iz regije, šokirani strašnom viješću da je Dragan Paravinja priznao da je oteo maloljetnu Antoniju Bilić i ugušio je te utopio u rijeci Krki. Zaista, što se to treba dogoditi čovjeku da postane sposoban počiniti tako monstruozan zločin? To nije ljudsko biće, to nije čovjek, reći će mnogi večeras.

Psihopati su skriveni među nama

O psihopatima ovakve, ali i puno sofisticiranije vrste puno se pisalo proteklih godina i na portalima tipa «skriveno», a struka je iznjedrila i u raspravama na ovu temu po tematskim forumima već naveliko poznat termin takozvanih «organskih portala». Zasigurno najbolji, cjeloviti tekst na tu temu objavili su naši kolege s portala Val- znanje pod nazivom – «Organski portali – ljudi bez individualne duše» gdje se jako opširno govori o čitavom spektru psihopatskih ličnosti, objašnjava i dijagnosticira njihovo ponašanje i razlozi zašto su takvi ispali. Jasno, to nije medicinski, mainstream psiho znanstveni tekst, nego alternativni pogled na ovu temu što dakako ne znači da bi ga trebalo pročitati. Baš suprotno. Jer u tom tekstu se ne objašnjava postojanje klasičnih monstruma poput serijskog silovatelja za kojim su proteklih dana tragale policije tri država, Hrvatske, Srbije i BiH, nego se govori doslovno o milijardama potencijalnih psihopata, onih koji se često nalaze na vrhu globalnih poluga moći, upravljaju velikim kompanijama, državama. Tako, među ostalim, dijagnosticiraju kako se mogla razviti korupcijska patologija jednog Ive Sanadera koji je, barem ga se tako ovih dana sumnjiči, krao na sve strane i to proporcionalno njegovom političkom usponu.

Psihopati su svugdje oko nas i gotovo u pravilu, to su oni obični ljudi među nama, dragi susjed, poznanik iz susjedstva, čovjek iz dućana, ljudi za koje nikad ne bi rekli da iza sjajno izgrađene maske čuvaju strašne tajne. I Dragan Paravinja bio je za ljude iz svoje okoline «onaj što vozi kamion», otac dvojice sinova, suprug i nećak. Iako je prvo poznato silovanje odradio još sredinom devedesetih godina, a u međuvremenu pokušao ili ponovio to najmanje šest, sedam puta, on je svejedno najnormalnije živio i radio u Hrvatskoj gdje je baš zato što je uspješno izbjegavao zakon – mogao otići korak dalje, odlučiti da je dovoljno moćan i od zakona siguran da počini tako strašan zločin. Uspio je izbjeći zatvorsku kaznu u Srbiji, nije odgovarao za pokušaje i silovanja u BiH, u Sloveniji je uhićen, platio je kauciju i pobjegao natrag u Hrvatsku, sve to dalo je tom serijskom silovatelju vjetar u leđa da povjeruje u vlastitu superiornost i posluša svoje demone, da ode korak dalje. Kobnoga dana isključio je tahometar u kamionu što znači da je krenuo u zločin s predumišljajem, planirao je silovati. Kriminalistička obrada tek će nam narednih dana postepeno razotkrivati užasne detalje, razjasniti profil tog serijskog silovatelja koji je uništio mladu djevojku i trajno devastirao njezinu obitelj na najgori mogući način. Očito je, takvi (ne)ljudi žive među nama i spremni su na sve. Dok god ne počine grozne zločine i ne budu sankcionirani, nitko neće znati da je taj «dragi susjed» sposoban za takvo zvjerstvo.

Oni perfektno oponašaju ljudskost

Kod istraživanja psihopatije, od velike pomoći mogla bi biti knjiga «The Mask of Sanity» od H. Cleckley, piše u spomenutom tekstu s portala Val – znanje. «Postoji jedan tip psihopata koje slobodno možemo nazvati “skriveni psihopati”. Tu se radi o ‘uspješnim’ psihopatima, odnosno o onima koji nikada ne bivaju otkriveni. Oni operiraju nevidljivo u našem društvu. Oni izgledaju isto kao i ‘mi’, obavljajući svoje dnevne zadatke, međutim, pri svemu tome, kod njih ‘nešto fali’. Cleckley to opisuje ovako: Promatrač je tu suočen sa jednom uvjerljivom maskom trezvenosti. Sve vanjske crte te maske su veoma čvrste; ona se ne može pomaknuti, skinuti ili penetrirati uz pomoć pitanja usmjerenih prema dubljim nivoima ličnosti. Istražitelj se kod njih nikad ne može susresti s kaosom, kao što je onaj kojeg obično nalazimo ispod “fasade,” kod paranoidnih šizofreničara…. Njihovi procesi razmišljanja zadržavaju sve normalne aspekte, kod psihijatrijske istrage, kao i kod tehničkih testova koji su specijalno dizajnirani da izbace na vidjelo sve skrivene simptome nekog psihičkog poremećaja. Kod samog pregleda postaje jasno da tu nemamo posla s nekom jednostavnom dvo-dimenzionalnom maskom, nego s nečim što odaje čvrstu i stabilnu sliku jedne trezvene i racionalne ličnosti. (…) Njihovi logički procesi razmišljanja mogu izgledati kao jedna perfektna operacija, bez obzira kako da su te osobe stimulirane ili tretirane pod eksperimentalnim uvjetima. (…) Nadalje, promatrač kod njih nalazi sve one verbalne i facijalne izraze, boju glasa, kao i druge znakove, za koje znamo da odražavaju emocije čovjeka i njegove reakcije u normalnom životu, iste kako kod nas samih tj. onakve kakve bi mi očekivali da vidimo kod drugih ljudi. (…) Prilikom verbalnog ispitivanja jednog psihopate, sva njegova prosuđivanja, kao i emocionalne reakcije, čine se trezvenim i odgovarajućim. (…) Samo uz pomoć jednog dugotrajnog i kompleksnog procesa ispitivanja i prosuđivanja, koji je baziran na sakupljanju višestrukih sitnih impresija, možemo se uvjeriti da usprkos svim tim čvrstim, racionalnim procesima, svim normalnim emocionalnim afirmacijama, i njihovoj konzistentnoj aplikaciji u svim pravcima, mi u svakom slučaju nemamo posla sa kompletnim čovjekom, nego s nečim što nam sugerira na jednu fino konstruiranu refleksnu mašinu, koja je u stanju perfektno oponašati ljudsku ličnost. (…) Postoje i sekundarne psihopate. Tu se radi o individuama koje imaju dušu ali koje su izabrale “mračnu stranu.” Oni se ponašaju slično kao i primarni psihopati, mada su obično još gori od njih. (…) Priča o organskim portalima za mene je vrlo slična priči o narcisoidnom poremećaju ličnosti, sociopatama, psihopatama. Nema idealnog čovjeka, svi u sebi nosimo i pihopatske, paranoidne, empatija, sebičnost, altruizam i sve ostale crte ličnosti, samo u različitim omjerima, i kod nekih je dominantna jedna kod drugih druga crta. (…) Kad ljudi koji osjećaju, suosjećaju, mogu bolesno uživati u takvim stvarima kao što je maltretiranje, mučenje, ali to nisu organski portali, nisu to ljudi bez duše. To su ljudi sa zlom dušom. Ovi drugi nemaju nikakve osjećaje i ne doživljavaju baš ništa, njima je svejedno za druge, na neki način im je svejedno i za sebe same, oni su mrtvi hladni.. Postoje brojne nijanse istog poremećaja kojeg se pripisuje nedostatku empatije, ili nedostatku duše. Takvi jednostavno nemaju dio, komad, ne mogu shvatiti i ne mogu se popraviti» dio je teksta s portala Val – znanje koji sugerira da smo pored tisuća raznoraznih podjela kojima smo kao ljudska bića izloženi na ovoj planeti, u biti, podijeljeni samo na dvije vrste ljudi. A to su – ljudi sa dušom (poznati i kao: “sin čovječji” ili adamični ljudi), i ljudi – bez duše (organski portali, pre-adamični ljudi ili antropoidi).

Rijetko se sukobe zakonom – pa oni pišu zakone!

Tu je važno naglasiti kako psihopate puno češće nego što bi mogli zamisliti uopće ne dolaze u sukob sa zakonom, baš suprotno, oni su izuzetno inteligentni i često su baš oni ti koji pišu i sastavljaju zakone, a mogu biti i predsjednici država, generali, liječnici, vjerski vođe, suci, sportaši, glumci, poput O.J. Simpsona, George Busha, generala Custera, Jim Jonesa, pape Borgie i zapravo, bilo tko od nas za tren će se sjetiti koliko je takvih manijaka bilo kroz povijest, a puno su manje poznati od Napoleona, Nerona ili Hitlera. Pogotovo kada znamo da povijest pišu pobjednici, a kad dovoljno vremena prođe i nametnute emocije ispranih mozgova suvremenika nestanu, i iz naše bliske prošlosti sigurno će se na popis psihopata pridružiti još neki Miloševiću, Mladiću, Karađiću i ostalom društvu poznatih psihopata koji su uživali ili još uživaju slijepu odanost masa.

Ono što bi mogli reći zaključno, barem s ove razine laika i prosječnog promatrača izvaninstitucionalnog učenika znanja nedostupnoga širim masama, mogli bi reći samo to da je generalno jedna osobina uvijek prisutna kod psihopata svih vrsta, a to je opsesivna potreba da nameću drugima svoje JA, da kontroliraju. Onako kako je primjerice to Sanader radio, a ovih dana novine su pune svjedočanstava njegovih suradnika (koji su, BTW, u doba njegove slave bili manji od makova zrna) kako je dominirao svojim gardom u svakoj prigodi i svakom trenutku. Psihopatima je kontrola najvažnija. Zato je Paravinja koji je bio opsjednut stjecanjem kontrole i moći morao silovati, zato je ubio jadnu djevojku, on je morao obaviti svoje pod svaku cijenu, beskrupulozno i animalno. Takvi ljudi., kako je sjajno na jednom forumu netko napisao citirajući zanimljive autore, klasični su psihopati koji se odlikuju «potpunim odsustvom savjesti kao jedne važne osobine koju posjeduju normalni ljudi. On će se služiti svim sredstvima da ostvari svoje ciljeve. Radi se o ljudima koji su većinom – po samoj svojoj biti – zli! Normalnim ljudima savjest na neki način služi kao kočnica, tako da će oni većinu svojih postupaka «vagati», težeći tome da ne povrijede druge prilikom ostvarenja svojih ciljeva. Međutim, nemajući savjest u sklopu svog bića, psihopata se nalazi u jednoj situaciji u kojoj on ima veliku «prednost» nad normalnim čovjekom. Njega ništa ne može zakočiti, osim možda onih pravila uspostavljenih u okviru pravnog sistema društva». Nažalost, u slučaju Antonije Bilić, upravo je društvo zakazalo. Osuđeni silovatelj, serijski silovatelj, godinama je najnormalnije živio i tražio svoje žrtve. Ovu posljednju krenuo je tražiti smišljeno, s predumišljajem, uzeo je taj mladi život, ugušio je i bacio u rijeku Krku. Laura Knight u svojoj knjizi «Najopasnija teorija na svijetu» za organske portale, psihopate kaže nešto što na kraju s razlogom treba zabrinuti svakoga od nas, pogotovo dok friško promatramo primjer kada je društvu strašno zakazalo. Pa kaže: «Većina njih su samo vrlo efikasne mašine. Oni koje ste vi identificirali kao psihopate, to su samo oni “sa greškom.” Najbolje od njih ne može se otkriti, osim u slučaju jednog dugotrajnog i pažljivog ispitivanja». Očito, mnogo je psihopata oko nas i puno su gori od monstruma koji je ubio nesretnu Antoniju. Oni vladaju, kreiraju bolesti i ratove, a rulja im maše, ljubi slike njihove, mrze one za koje im oni kažu da ih treba mrziti i umiru za njihove lažne Bogove. Vrijeme je da skinemo maske s njihovih monstruoznih lica.

Tko želi znati više:

Val Znanje portal – Organski portali

Forum Burek – Psihopati rasprava

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>