Europska UBIJA: Kapitulacija u 28. zvjezdici na 20. rođendan hrvatske neovisnosti

Sotonistički obrnuti pentagram - istinska pozadina Europske unije

Na povijesni dan za Hrvatsku, kako je to naciji uživo s TV ekrana jučer iz Bruxellesa poručila premijerka Jadranka Kosor, većina građana ove zemlje još uvijek ne znaju apsolutno ništa o «povijesnom» završetku pregovora s Europskom unijom. Niti su im poznati detalji faustovskog ugovora između EU i svoje države koja, BTW, upravo slavi 20 godina neovisnosti, niti znaju išta o famoznim (fantomskim) poglavljima koje mediji godinama spominju doslovno kao brojke bez sadržaja, ali gotovo nikad i nigdje, javnosti se ne pojašnjava o čemu je zapravo riječ. Pojednostavljeno, postoji ta ideja, zapravo floskula, da je Hrvatska prirodno, geografski, kulturno, politički, ili kako se god kome sviđa, oduvijek bila dio Europe i sasvim je logično da želi, treba i mora, postati članicom Europske unije. Svaka imalo ozbiljna hrvatska politička grupacija tupi to već 20 godina, a sve češće nam prosvijećeni novinari i političari naglašavaju kako je nakon pobjede u ratu i izborenog suvereniteta upravo svršetak pregovora s EU najveće hrvatsko postignuće ikada. Kad se laž dovoljno puta ponovi, ona neminovno postaje istina, rekao je davno jedan grezi nacist…

Što mi znamo u Europskoj uniji?

Iako postoji bezbroj informacija koje precizno i jasno razotkrivaju stvarnu ulogu, smisao i cilj Europske unije, napisano je gomilu knjiga o toj važnoj predigri projekta New World Ordera pred veliko finale, na internetu je bezbroj dokumentarnih filmova i Youtube clipova, blogova i tematskih sajtova, na trenutak ipak zaboravimo na tu dimenziju priče i uopće se nemojmo baviti tim nesretnim «teorija zavjere» pristupom temi nego sagledajmo ideju iz perspektive zdravoga razuma uma prosječnog hrvatskoga građanina. Naša država za koju se ne tako davno krvavo ginulo u jednom odvratnom ratu, užurbano stremi ulasku u jednu uniju o čijem ustrojstvu, politici, zakonima i djelovanju 95 posto građana ne zna ama baš ništa. Dakle, i dalje zanemarujući percepciju «skrivenoga» i striktno se držeći osnova, pokušajmo bit barem na trenutak odrasli ljudi i svatko iz osobne perspektive razmislimo o ovome što nam se događa, a navodno je povijesno i veliko. Gledamo ovih dane TV ankete u kojima pitaju građane ona klasična, nemaštovita pitanja o EU poput «hoće li nam tamo biti bolje» i čujemo uglavnom isprogramirane odgovore ljudi koji više/manje uspješno ponavljaju ono što su čuli od svojih političkih i medijskih uzora. Njihovi su odgovori jednako predvidivi kao što je predvidiva hrvatska politika neovisno dolazila s lijeva ili desna, od onih koji su nametnuli ideju da za EU nema alternative. I neka im bude. Jer objektivno, nakon toliko godina pridruživanja i skidanja gaća, u ovom trenutku Hrvatska alternativu nema. A Hrvatska je uvjerljivo najdulje pregovarala i nema toga na što hrvatski političar neće pristati – samo da se ostvari taj povijesni dan ljeta 2013. godine kada će Hrvatska konačno postati 28. članicom projekta EU i ponovno izgubiti mukom stečeni suverenitet ( i taj je proces bio dio pristupanja jer Jugoslavija je bila balkanska EU i kao takva neprihvatljiva, sviđalo se to nekome ili ne, stvari treba sagledati iz više perspektiva, ne samo iz svoje male, uske, vlastitim egom lažne veličine uzrokovane). Ili pak Hrvatsa ulaskom u EU neće izgubiti suverenitet, kako nam sugeriraju ponovno nemaštoviti, zapravo priglupi TV spotovi u produkciji države gdje glumci glume prosječne hrvatske građane – doslovno se izruguju s nama – jer u tim spotovima građani su prikazani kao najveći kreteni, bilo da je to radnik, seljak ili mali Ivo u nekoj dalmatinskoj školi u onom clipu gdje ga cijeli razred ismije jer je rekao da je od Ćaće čuo da u toj EU i nije baš sve tako bajno kako se priča. ( s tim izrugivanjem i pljuvanjem na naše građane može se usporediti samo veliki žuti obrnuti pentagram, sotonski simbol, koji je na famoznoj presici jučer u Bruxellesu dominirao iza premijerke i njezina tri velika Euro frenda… kao slučajno)

Može li Hrvatska zadržati suverenitet dulje od par desetljeća?

Da se radi o bilo kojoj drugoj temi, svaka imalo normalna osoba ( kamoli neka zrela politička grupacija, udruga građana…) popljuvala bi te spotove, kao i priglupe fraze koje političari poput papagaja ponavljaju sve ove godine. Normalan građanin tražio bi od svoje Vlade da mu jasno i detaljno kažu – što je to EU, što smo mi to potpisali u tim stotinama tisuća dokumenata i sve bi to gledali u tematskim TV emisijama, po novinama i slično. Naravno, to tako ne ide. Uostalom, tko išta pita prosječnog građanina dok imamo političare koji nas svake četiri godine iznova uspiju iznenaditi svojim mentalnim sklopom i gladi za lopovlukom i žeđi za moći? A čak i da nas se išta pita, životi su nam programirani tako da jednostavno nemamo vremena za razmišljanje jer radimo kao beštije, a onda kad ne radimo frustrirani smo užasnim uvjetima života, stresom, depresijom, neizvjesnom budućnosti, nacionalnim moralnim krahom i sličnim – izmišljenim bolestima modernog društva – izmišljenim upravo zato da nas okuju i učine stadom ovaca koje ne postavljaju pitanja nego su sretni što uopće imaju ono malo kruha i igara koje život znače. U takvim uvjetima, postaje sasvim uobičajeno (ali ne i normalno) da još jedna država klizi o okove modernog imperijalizma, dužničkog ropstva, dragovoljno predaje krvavo stečeni nacionalni suverenitet drugima i što je najgore, uglavnom pojma nema zašto to radi niti pod kojim uvjetima to radi. A šteta će biti nesaglediva. Kao uvijek do sada. Jer povijest je učiteljica. A hrvatska povijest krcata prilično svježih i nedavnih primjera kako su završila sva naša srljanja u te divne i krasne državne asocijacije kojima smo se plebiscitarno radovali uz konsenzus svih političkih opcija i blagoslov katoličke crkve nad svima njima nadasve i od aktualnoga pape prilično osobno i prilično nedavno blagoslovljenoga.

Ne dopuštaju nam da mislimo, a i da dopuste, ne bi imali kad misliti

Ta fiks ideja da će sve odjednom biti divno i krasno kad napokon uđemo u Europsku uniju očito ipak ne uzbuđuje sve građane podjednako. Iako je kontrola medija besprijekorna, a subliminalni atak na naše mozgove konstantan i agresivan, barem 40 posto građana ove zemlje stalno se pitaju gdje mi to, pobogu, idemo? I zašto? Možda će jedva pet posto tih koje mediji i političari s puno prezira nazivaju euroskepticima (a zapravo su unioskeptici, a ne euro), potražiti na internetu Lisabonski ugovor, detalje o hrvatskom pristupanju EU, pa čak i nedajbože, sve one puste teorije zavjere prema kojima je EU zapravo jedna obična fašistička tvorevina perverznog korporacijskog uma koji vlada ovim svijetom, moderno babilonsko carstvo, jednako trulo, odvratno, nehumano, samo sofisticiranije i bolje upakirano nego neki prethodni, slični neljudski projekti. Kada bi smjeli sagledati širu sliku i povijesni kontekst, brzo bi shvatili koliko je to logično ali mi to ne smijemo. Niti za to imamo vremena, dok preživljavamo, umjesto da živimo život dostojan čovjeka. I zato je tužno, zato je tragično, gledati te samo naizgled demokratski izabrane predstavnike naroda kako se blamiraju u Bruxellesu dok puni kompleksa manje vrijednosti jedva čekaju u društvu tih beskrupuloznih euro birokrata dobiti na važnosti, osjećati se kao lider u balkanskoj močvari, veći od bare pune komaraca u susjedstvu. Da se sve to događa na nekoj dalmatinskoj rivi, ljudi bi se isprdavali s tim blesama, ludama, išempijanim budalašima koji srljaju poput gusaka u magli. Ili još gore, itekako dobro znaju što rade jer za sebe rade, a mi ostali ćemo najebati kao i uvijek, kako to najbolje znamo, a povijest nas uči da to radimo stalno.

Zdravo je biti skeptik

Možda Hrvatska trenutno nema alternativu i mora postati 28. članicom Europske unije jer sve ukazuje na to da se bliži posljednji globalizacijski čin i uspostava Novog svjetskog poretka – jedne vlasti, jedne monete, jedne vojske i jedne religije, s jednom vampirskom elitom na vrhu te sotonske piramide. Ali to ne znači da moramo učiniti to pod svaku cijenu i bez ispaljenog metka. Svaki građanin treba, naprosto mora početi pitati i tražiti od svoje Vlade odgovore na sva moguća pitanja i treba to početi raditi odmah. Svaki hrvatski građanin i građanka imaju puno pravo biti onim što ONI nazivaju euroskepticima i mogu na to biti ponosni. Jer biti skeptičan prema nepoznatome koje je k tome prilično smrdi na pokvareno, tražiti odgovore i ne srljati, u ovom je slučaju domoljubni čin, pitanje opstanka i stvar zdravoga razuma. Skori referendum s jasnim DA ili NE Europskoj uniji, dobar je početak za iskazivanje zdravoga razuma. I po četvrti put – pritom se još uvijek ne moramo baviti i onim zabranjenim sferama istine i znanja koje posprdno «ugledni» mainstream kolumnisti zakačeni na korporacijske infuzije i s plaćama od 30 – 40 tisuća kuna nazivaju «teorijama zavjere» jer sasvim je dovoljno štofa, neodgovorenih pitanja i izvan te zabranjene sfere «skrivenoga». Dovoljno je reći Grčka, Španjolska, Irska, Berlusconi, Sarkozy i ne treba biti veliki genije da skužiš – nešto je jebeno trulo u državi Danskoj.

Prigodno uz Dan neovisnosti, 20 godina nakon uspostave hrvatske samostalnosti, gospođa Kosor ima obraza poručiti iz Bruxellesa građanima, (posebno apostrofirajući na branitelje): «Uvijek sam govorila da neće biti većeg dara za 20. obljetnicu neovisnosti Hrvatske od završetka pregovora o pristupu EU. To se sada ostvaruje i mene osobno i moju vladu ispunjava velikim ponosom», rekla je pred kamerama, uz pitbulove Hermana Van Rompuya i Jose Manuel Barrosa i Viktora Orbana. Draga gospođo Kosor, jedino povijesno u vašem jučerašnjem izletu bit će još jedan datum koji će se pamtiti kao kapitulacija zdravoga razuma i još jedno gubljenje suvereniteta jednog maloga naroda, u sam sumrak i ono malo, prividno slobodnoga svijeta. Ali, neka vam bude nekakva utjeha, gospođo premijerko, jednako su pompozno otvarali šampanjac slaveći hrvatsku propast i mnogi prije vas, uz sličnu scenografiju i euforiju i uz blagoslov istih centara moći. Bio Pio ili Benedikt, Van Rompuy ili von Ribbentrop, sve je to isto – samo je pakovanje drukčije. A u ovom svijetu sva pakovanja imaju prilično kratak rok trajanja. (Ante Pancirov)

Tko želi znati više:

HRVATSKA ISTINA O EUROPSKOJ UNIJI

Jasna poruka: Svih pet žutih euro zvjezdica okrenute su naopako

 

4 komentara na članak:“Europska UBIJA: Kapitulacija u 28. zvjezdici na 20. rođendan hrvatske neovisnosti”

  1. avatar
    Tony says:

    Ne znam da li je netko već primjetio, ali na svakoj govornici je grafika EU-a, koja neodoljivo podsjeća na oko. Dva žuta polukruga su vjeđe i krug od zvjezdica je zjenica, dok je plava pozadina bjeloočnica. Slikao sam mobitelom i vidi se jedno oko ispred bine i dva u suprotnim kutovima velikog ekrana u pozadini što daje trokut okrenut naopačke pri vrhu sa onim okom ispred bine. Malo čudno da su stavili sedam logotipova koji asociraju na svevideće oko. Bez brige, potpisali smo samo 200.000 stranica propisa s EU-om. Pa kad se ta pravna mašina zarola do kraja, Hrvati će samo moći zbrisati u Etiopiju, naravno kad je Hrvatska već odavno njihova, sa ili bez referenduma!

  2. avatar
    jubica says:

    slazem se sa svime sto grupa volim hrvatsku- ne u eu istice, ali ovakav nacin komuniciranja je nedostupan ljudima kojih se ovo i tice, objavljujete puno zanimljivih i korisnih stvari, stvari koje bi svatko trebao znati, ali zemljoradnici, ribari, maslinari i ostali poljoprivrednici, odnosno mali ljudi nemogu doci do ovakvih informacija, nazalost, oni vide i znaju samo ono sto se pise u novinama i prikazuje na TV-u, a to je sve prikriveno i zamazano. mislim da bi trebalo nesto poduzeti i po tom polju…ja sam na primjer nekakve clanke printala i pokazivala sumjestanima koji su vrlo brzo vidjeli o cemu se radi i zahvalili sto sam im otvorila oci, tako bi trebali i ostali kojima su dostupni ovakvi sadrzaji jer mozemo pomoci ljudima da bolje spoznaju bit problema!

    • avatar
      Mirta P.Š. says:

      Jubica ima potpuno pravo i na njen komentar ne moram ništa dodati. Osim jedne JAKO VAŽNE STVARI: Svi mi poznajemo bar nekog tko je neodlučan po pitanju za ili protiv EU. Pa ih treba obavijestiti da – ukoliko se u međuvremenu ne odluče – svakako izađu na referendum i neka na listiću zaokruže obje opcie. Tako listić postaje nevažeći pa ne može “netko drugi” nakon zatvaranja birališta “glasovati” umjesto njega. Šalji dalje…

  3. avatar
    pero says:

    a uz zvjezdice ide i datum 30.06.2011. ili 3+6+2=11 i godina 11….opet 11:11

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>