Kolumna Maje ŠUPUT: Za udaranje djece nema opravdanja

Danas pišem puna ljutnje. Danas me zovite ljuta mama. Zašto? Jer sam usred grada svjedočila fizičkom zlostavljanju djeteta. Otac mu je takvu trisku opalio da sam ostala bez daha. Srce mi se steglo i došlo mi je da plačem. Razlog ne znam, al nije ni bitan. Za takav čin opravdanja nema, nema tu filozofiranja po sistemu « mora postojati razlog», ne, nema tu uzroka – bitna je samo posljedica.

Ljuta sam jer nisam reagirala. A nisam reagirala zbog straha. Ljuta sam na druge jer nisu reagirali. Valjda je u toj masi ljudi bilo i onih koji se nisu bojali. Ali ta neosjetljivost ljudi, ta nebriga, to okretanje glave – to je ono što najviše boli. I ajd sad ti meni reci što je to jadno dijete moglo zgriješit da zasluži takav udarac? Vjerojatno neku glupost tipa da je bilo bahato prema jadnom ocu koji radi osam sati dnevno u firmi gdje ne dobiva plaću, gdje ga svi tlače pa svoj bijes mora iskalit na svome sinu… No, opravdanja za takav čin nema i gotovo! Ni jedno dijete ne bi smjelo trpjeti nikakav oblik zlostavljanja.

Jučer je, eto, moja mala skočila na me dok sam držala «cigaret» u ruci i žar mi je pao u majicu. Temperatura žara je 110 stupnjeva i možete zamislit moju bol dok mi je koža gorila, a ja ga nisam mogla izvadit vani. Prva reakcija na koju sam pomislila je bila da je zgrabim i bacim kroz prozor. Par sekundi kasnije teškom mukom sam zamislila da mi je to napravio tip od dva metra i 200 kila. Njega, naravno, ne bi uspjela bacit kroz prozor niti bi mu išta rekla zbog straha da bi mogla proći puno gore. Uglavnom, samo sam je ukorila i na tome je priča završila. Pa eto dragi roditelji, zamislite kakva bi to strašno teška situacija trebala biti da dignete ruku na svoje dijete i ako vam slučajno ruka i poleti, samo probajte zamislit ono što sam ja i vjerujte da ćete se predomislit.

I naša djeca imaju i loših dana i svojih problema. I koliko god se nama njihovi problemi činili banalni, njima su veliki i njih ti problemi muče. I zato iz poštovanja prema svom djetetu, spustite se na njegovu razinu i probajte ga razumjet jer na kraju krajeva svi smo mi nekad bili djeca.

Ne liječite svoje frustracije na njima, jer oni nisu njihov uzrok. Nemojte se prema njima ponašat kao prema glupanima i govoriti da je to tako zato što «Vi tako kažete» jer ste najprije Vi uzor svom djetetu i vaše dijete se uči ponašanju najprije od Vas. Imajte poštovanja ako želite da i oni vas poštuju. Oni su maleni „MI“ i zaista je pravo zadovoljstvo gledati ih kako odrastaju bez trauma.

Volite svoje dijete. Ono to zaslužuje.

12 komentara na članak:“Kolumna Maje ŠUPUT: Za udaranje djece nema opravdanja”

  1. avatar
    Sonja says:

    @anonymus coward – u članku piše odgovor na tvoje pitanje %:-/

  2. avatar
    anonymous coward says:

    A koliko ti majo imaš djece? Ili je to samo teorijski pristup nešto kao 14 ili15 godišnjaka prema sex-u?

    • avatar
      maja says:

      imam jednu 3-godišnjakinju

      • avatar
        chriz says:

        POZZ MAJO
        SAMO ZNAM DVI MAJE SUPUT A JEDNA PIVA ,A DRUGA JE LEGENDICA,VIDIM DA SI TI TO POSTO IMAS CER OD 3 GODINE ,ZANIMLJIV SAJT BOME SVEGA IMA

  3. avatar
    Redakcija says:

    svatko ima pravo na svoje mišljenje, a svaki roditelj ima pravo odgajati djecu kako želi, dok god to nije zlostavljanje…. stav je portala skriveno da govori o ljubavi i slobodi, u ovom slucaju ljubav je kad roditelj uspije zauzdati agresiju iako dijete cesto dovede roditelja do ludila, jer taj roditelj u ovom i ovakvom svijetu ponekad mora izgubiti živce… a sloboda, sloboda djeci da rastu sretno i normalno, koliko god je to moguce. nije problem u “obrazovnom” blagom spanku po guzi nego kad tip opali takvu pljuskku djetetu nasred ulice, da se malome glava okrene za 360… mislim da je Maja o tome govorila…. kako god, Majo, samo naprijed!
    a glede Markove kritike, Sriveno nije portal za ufologiju i teorije zavjere kojih, istini za volju, među sadržajem ima najviše. kamo srece da imamo više vremena i više suradnika pa da još šire progovorimo o svim temama iz domene “skrivenoga” …. a što je važnije od odgajanja naše djece ?

  4. avatar
    Marko says:

    Bez uvrede tema je dobra al mi se ne uklapa u koncept portala medju ufologiju i conspiracy stuff. Presiroko se ide s temama i gubi se forma portala.

  5. avatar
    sONJA says:

    majo, moram se složiti s tobom, a grgi reći da su njegovi roditelji imali takve odgojne metode i njemu su dobre jer za druge ne zna, a činjenica je da fizičkim obračunavanjem sa nejakom dječicom tek pokazujemo svoju slabost, odnosno fizički ih kažnjavamo za nešto što nije kako bismo mi htjeli. a to nije odgoj. ako dijete nešto ne radi iz straha, a ne iz razumijevanja zašto je nešto pravo ili krivo, onda je to dijete i dalje neodgojeno, samo dobrano prestrašeno i živi u stresu i nasilju. takvim ponašanjem prema djetetu nećemo zaslužiti njegovu ljubav ni poštovanje, strah da, mržnju da, na taj način mu šaljemo poruku da je ispravno fizički kažnjavati, a tko to pobogu ima pravo drugo biće fizički kažnjavati i udarati, a da i sam ne prođe nekažnjeno.
    na taj se način djetetu šalje kriva poruka
    ujedno ga se i ponižava.
    to dijete koje je dobilo trisku nasred ulice je strašno poniženo od svoga oca i to je trag koji će nositi vječno, bol od triske prođe za par minuta, ali tragovi na psihi ostaju cijeli život.
    sve se to kasnije provlači kroz naš život. ludo je i naivno vjerovati da nam to ne diktira ostatak života.
    ja sam stroga mama, čvrsto postavljam granice i dosljedna sam im, nikad nisam imala potrebu opaliti djetetu trisku jer me ne sluša, odnosno ne poštuje.
    to su mali ljudi, volim ih najviše na svijetu, poštujem ih kao karakterne jedinke i malene emotivce i svojeglave i razigrane i zapravo još malene neispisane knjižice, a mi smo ti kojima je dana čast da jednu takvu malu knjižicu ispisujemo kvalitetama koje će im danas-sutra pomoći da stasaju u zdrave i kvalitetne ljude.
    ako ih učimo da se sa stresom u redu nositi fizičkim obračunima i nasiljem, ako ih ponižavamo i vrijeđamo, nanosimo im trajnu štetu koja će se tek u kasnijoj dobi ispoljiti.
    ima sve, ali nema samopoštovanja, šta misliš da li je to produkt ulice ili kućnog odgoja??
    bio je miran i povučen,a poubijao je cijelu obitelj svoju. zašto?? jer je zapao u loše društvo ili je nezadovoljan na poslu, mislim da je ipak jasno da se taj bijes nakupljao u kući i da je taj čovjek bio “učen” i prisiljavan ne pokazivati svoje osjećaje, ne imati pravo reći kad mu je nešto krivo, ne znati se nositi sa stresom i nezadovoljstvom, ponižavanjem i strahom, pa je negdje puklo, tamo gdje je znao – nije razgovarao sa nekim jer nije bio naučen da se tako problemi mogu riješiti, nego je opalio silom ili šakom ili okidačem, jer mu je u ranom djetinjstvu bilo isto ponašanje servirano kao prihvatljivo.

    nema djeteta koje ne dobije packu, po guzi ili sl. neću u krajnosti.
    ali znatna je razlika između odgoja i fizičkog zlostavljanja koje je obično prikriveno pravdanjem o odgoju.
    dijete koje dobije šamar uz obrazloženje da je zločesto nije naučilo apsolutno ništa, jer vjerojatno niti ne zna kako ga je zaslužilo. objasniti djetetu zašto je nešto ispravno ili možda neprihvatljivo je jednako zahtjevno, dapače može biti zabavno i opušteno, ne oduzima ništa posebno vremena i manje je stresno, samo što – večini je lakše tresnuti i produžiti, jer smo i sami tako naučeni. a dijete će to isto ponoviti i opet i opet i opet jer ne zna što je skrivilo i kako bi bilo očekivano ponašati se i danas-sutra se fizički obračunavati i samo. jer je to ispravno, tako su mama i tata učili.

  6. grgo, ne slažem se u potpunosti s majom, ali ti si definitivno totalno u krivu. preispitaj svoje viđenje riječi odgoj, što to u stvari znaci …

    • avatar
      maja says:

      Svako ima svoje metode odgoja. meni je moja sinoć rekla- “fala ti mama šta me tako puno maziš!” i te njene riči su mi samo potvrdile da je moja metoda dobra (barem za mene).

  7. avatar
    Grgo says:

    @ maja: blago tvojim roditeljima kad nisu imali potrebe da nekad “interveniraju”, očito si bila dobro dijete!
    ja nisam baš uvijek bio dobar… :)
    ne želim biti pogrešno shvaćen, niti da ispada da dozvoljavam “udaranje”, ni slučajno!!! treba napomenuti da nijedan PRAVI roditelj neće svoje dijete udariti iz mržnje ni iz frustracije!!! nego mu želi pomoći, da se razvije u pravu osobu koja zna kako se ponašati, a nitko se ne rađa s tim znanjem, pa ako je dijete zaista neposlušno ili tvrdoglavo ili “pogano” – treba ga naučiti, mene osobno roditelji poslije moje 9.-10. godine nisu “takli”, ne zato što sam već postao momčić, nego zato što nije više bilo potrebe.. moje ponašanje i moj odnos prema ljudima su ostali skoro jednaki od tada pa evo sve do danas… znači bilo je svrhe od discipliniranijeg odgoja! ja sam naravno više nego zahvalan…

  8. avatar
    Grgo says:

    Draga Majo, tvoje razmišljanje je sigurno dobronamjerno, ali (sorry što moram ovako reći) malo i naivno… trebaš razlikovati fizičko nasilje od učenja discipline. ti si imala nesreću što si vidjela nekog idiota pri NASILNOM činu ka svom sinu, to je znak njegove frustracije (ko što si napisala) i njegovog primitivizma… to stoji! i ja sam apsolutno protiv toga!

    a kad pričaš o posljedicama tog udaranja, e pa nema puno loših posljedica od discipliniranja udarcima (drugo je već taj nesretan slučaj o kome si ti pisala)! ja sam svojoj majci danas zahvalan na svakom njenom postupku, svakom udarčiću (doduše nije me nikad jače udarila, a i otac to ne bi dozvolio) i svakoj kazni koju sam morao odrađivati, jer sad tek vidim kakav sam nered bio.. neću se hvaliti, ali mislim da sam zbog svojih roditelja ovakav normalan kakav i jesam :-) )
    s druge strane zamišljam kakav bi bio možda da su me pustili eto tek tako da radim što hoću… ko zna šta bi od mene bilo… (navodim eto sebe kao primjer, smatram da svak sebe kritično treba gledati , a i siguran sam da mnogi razmišljaju slično ko ja…)

    disciplina DA – nasilje NE

    • avatar
      maja says:

      Nasilje stvara nasilje. Postoje granice, vikanje i upornost pri dokazivanju nekih stvari. postoji taktika, razgovor… svako dite je individualno i tvrdoglavo na svoj način. kod nekih će udarac upalit, kod nekih ne. smatram da lipa rič djeluje bolje nego sto udaraca “discipline”. ne osuđujem nikoga, al ja sam odrasla u domu bez udaraca pa se smatram isto tako dobrom i trudim se tako učiti i svoje dite

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>