Inicijativa SKRIVENO: Jadranka, posadimo marihuanu na jadranskim otocima i krize dogodine više nema!

Redakcija magazina «Svjetlost» koje u izdanju zagrebačkog Telediska izlazi jednom mjesečno, u svom najnovijem, travanjskom broju veliki je dio časopisa posvetila marihuani, jednoj od najstarijih poznatih biljaka koja je othranila generacije ljudi kroz povijest, a danas je kao što je poznato zabranjena već 70 godina zbog idiotske i znanstveno odavno odbačene teze da pušenje trave konzumente navodi na teške droge poput heroina. Čak i u Hrvatskoj takvo zadrto mišljenje znanstvena zajednica odavno smatra neutemeljenim pa tako, primjerice, u udžbeniku koji se koristi na prvoj godini Kriminalistike budući policajci uče da je nelogično misliti da su ovisnici o heroinu započeli svoje narko putovanje zahvaljujući marihuani jer u SAD-u je u trenutku kad je ta knjiga rađena 45 milijuna ljudi priznalo da su barem jednom probali travu, a istovremeno je tek oko 350 tisuća bilo ovisnika o heroinu. Jednostavno je izračunati da preko 95 posto tih pušaća trave nikad nisu prešli na dop, ali nema sumnje da je većina tih heroinskih ovisnika u nekom trenutku života pušila travu, baš kao što su dimili i cigarete ili pili kavu i čaj. Znači li to da ispijanje kave vodi prema teškim drogama? Naravno, to su samo takve gluposti, a rat protiv marihuane mogu danas uz sve dokaze koji idu u prilog kanabisu zdušno podržavati samo osobe poput Jadranke Kosor koja je jednom izjavila da bi u slučaju da je sudac, bila blaža prema osobi koja je otela dijete nego prema onome koji je prodao piz marihuane. I ostala živa. Uostalom, zamislimo njezinog ministra Darka Milinovića kako preispituje blagotvorna i ljekovita svojstva marihuane koja bi, gle čuda, vjerojatno sjajno uspijevala i u njegovoj Lici.

Trava je zabranjena da bi se farmaceuti bogatili

No dok u Hrvatskoj gotovo da nema šanse da u znanstvenim krugovima zavlada povoljnija klima glede istraživanja marihuane zbog gluposti, kratkovidnosti i arogancije političara, na globalnoj razini trava je zabranjena zbog puno prizemnijih, a hrvatskim političarima jednako poznatih razloga – zbog zgrtanja love i manipulacije, zbog prijevare i sustavnog pranja mozgova notornim lažima. Biljka koja je od najstarijih civilizacija odijevala, grijala, hranila ljude i njihove domaće životinje te ih čuvala od sunca i kiše, zabranjena je početkom prošlog stoljeća kad su moćni farmaceutski lobiji počeli naveliko, industrijski proizvoditi ogroman broj lijekova na kemijskoj, umjetnoj bazi. Prodavati skupe medicinske lijekove, bolje rečeno otrove, uz biljku dostupnu svima, nije praktično, kamoli profitabilno i trebalo je pronaći načina da joj se trajno onemogući prirodna veza s ljudima. Da ironija bude veća, stoljeće prije je u SAD-u, odakle je ta perfidna, prljava igra i krenula, država skupo kažnjavala poljoprivrednike koji bi odbili proizvoditi marihuanu na čijim je mnogobrojnim proizvodima počivao dobar dio ekonomije te države. Ukratko, krenula je prljava kampanja protiv biljke koja, tvrdili su, potiče ljude na ubojstva, silovanja, stvara horde luđaka i manijaka, pisale su se knjige i snimali filmovi o tome, a onda je nakon ukidanja prohibicije, zabrane točenja alkohola, gomila policajaca ostala bez posla i trebalo je nekamo usmjeriti sav taj represivni aparat. Bilo je to doba beat generacije, boema, pjesnika, koji su se izrugivali licemjernim američkim društvom tog vremena, a nakon baby booma iza Drugoga svjetskoga rata i odrastanja jedne nove generacije, konzumiranje marihuane postalo je masovno popularno. Emancipacija žena, pojava anti baby pilule, rock and rolla, odbacivanje staromodnih normi ponašanja, sve je to dodatno populariziralo marihuanu i dalo dodatne argumente moćnim silama koje su preko zadrtih vjerskih i političkih fanatika još žešće sotonizirali tu običnu biljku koju je tako jednostavno uzgojiti, i nevjerojatno lako iz nje proizvoditi čitav asortiman proizvoda. Jer od pamtivijeka je ljudima poznato da je psihoaktivna dimenzija marihuane (THC) tek jedan maleni dio onoga što je ta biljka predstavljala ljudima kroz povijest, sve ono što danas nije, a mogla bi biti jer jako nedostaje ljudskome rodu koji više nego ikad ima potrebu vračanju korijenima, sjedinjenju s prirodom.

Svestrana marihuana, biljka za svaku prigodu

Časopis «Svjetlost» naširoko obrađuje tu temu u travanjskom broju pa tako objavljuju odličan intervju s autorom poznatog filma «Bijeg od lijeka» Rickom Simpsonom koji je odradio svestrani Krešimir Mišak, a u kojem Simpson govori o vrlo realnoj mogućnosti (samo da je pameti i dobre volje), da cjelokupna globalna ekonomija već danas može počivati na toj jednostavno biljci marihuani. Ljudi danas ne znaju da se trava još prije 2 800 godina u Kini koristila u medicinske svrhe, da su prvi primjerci Biblije bili otisnuti na tkanini od konoplje što je materijal na kojem je nastala i čuvena američka Deklaracija o neovisnosti kao i Ustav SAD-a. Od konoplje su generacije proizvodile odjeću, obuću, a novi kontinenti otkriveni su zahvaljujući jedrima od konoplje i čvrstim konopima bez kojih je put preko oceana bio nemoguć. Čak su i prve Levis traperice bile napravljene od trave koja bi u slučaju gladi,  prema Simpsonu mogla poslužiti kao prava «mana s neba» jer sjeme trave u sebi sadrži sve što čovjeku treba za zdrav život. Ono što će fascinirati svakog prosječnog hrvatskog građanina je informacija da bi s jednim ralom (60 puta 60 metara poljoprivredne površine) zasađene marihuane za godinu dana gotovo bilo tko (!) mogao proizvesti 6 800 litara bio-goriva. Za vožnju automobila sasvim je dovoljno manje od 2 000 litara godišnje, a ostatkom se može grijati dom i vodu ili naprosto višak prodati. Kad bi za industriju proizvodnje papira koristili travu, ne bi trebalo rušiti stabla koja trebaju desetljeća da izrastu dok trava naraste za godinu dana, a nevjerojatno zvuči da je Henry Ford proizveo 1941. godine i automobil od marihuane čija je šasija bila čvršća od ovih modernih. Postoji navodno sačuvan film na kojem se vidi kako testiraju, lupaju po prtljažniku ali ne mogu ga udubiti koliko je čvrsta zbog čega se trava može koristiti i umjesto šljunka u proizvodnji betona miješanjem s cementom. Jasno, s travom u zidu takva bi kuća dobila odličnu izolaciju, a samim time vlasnici bi imali jeftinije režije. Uz sve to, njezina primjena posebno dolazi do izražaja u farmakologiji jer lako može zamijeniti cijeli niz štetnih lijekova kojima se trujemo svakodnevno. Osim što pomaže oboljelima od AIDS-a ili raka da prevladaju mučnine, dobiju apetit i smanje teške bolove, neke studije pokazuju da bi trava mogla biti istinski lijek protiv raka o čemu je Giuliano Marković u travanjskom broju «Svjetlosti» razgovarao s nizozemskim doktorom Arom Hazenkampom. Njegova je tek priča senzacionalna jer čini se da trava uspješno, uz adekvatnu pripremu i konzumaciju, može liječiti i najteže bolesnike. Krešimir Mišak objavio je i tekst o istraživanjima i iskustvima s konopljom u Hrvatskoj gdje se sramežljivo, polako ipak neki ljudi počinju, sukladno svjetskim trendovima, ozbiljnije i na znanstvenoj bazi interesirati za ovu fantastičnu biljku.

Da živimo u normalnom svijetu i da nam državu ne vode mediokriteti, bilo bi potpuno normalno, logično, pa čak i profitabilno da Sabor donese odluku da se na primjerice pet jadranskih otoka dopusti uzgajanje i eksperimentiranje s marihuanom. Pa čak i uz strogi nadzor, ako treba, mada nakon nizozemskog primjera gdje je nakon legalizacije marihuane za 80 posto smanjen problem ovisnosti o teškim drogama, nema nikakvog razloga da se na nekom od otoka trava ne legalizira i u turističke svrhe. Svjestan da je u ovom jadnom hrvatskom realitetu to tek utopija, ipak valjda dodati da bi Hrvatska sa svojim idealnim brojem sunčanih sati kroz godinu, na otocima poput Hvara i Brača mogla čitavu ekonomiju uspostaviti na marihuani. Graditi kuće od trave, proizvoditi i prodavati odjeću, suvenire, pustiti turiste da se napušavaju do mile volje i što je najvažnije od svega, osnovati visokoobrazovne institucije i dovesti nabolje svjetske stručnjake da istražuju travu i tako omogućiti ljudima da se obrazuje, odnosno liječe i ozdravljaju u idealnim uvjetima mediteranske klime na jadranskim otocima. Ako u toj utopiji zanemarimo onaj ljudski, dobronamjerni štih i humanu dimenziju priče te pokušamo razmišljati zatrovanim umovima politikantskih štetočina s Markova trga, u travi je samo takav profit. Novcima od poreza, proizvodnje, prodaje te marihuane u kontroliranim uvjetima nekoliko otoka, već u toj prvoj test fazi Hrvatska bi ekonomija profitirala i procvjetala. Nažalost, svi argumenti su uzalud jer dovoljno se sjetiti tih zombija koji vladaju ovom zemljom, njihove idiotske retorike i gluposti kojom obiluju, da je odmah jasno da Hrvatska zemlja sunca neće vidjeti marihuane jer dovoljno je da imate jedan pišljivi joint i idiota od sudca, bilo koji građanin može završiti iza rešetaka i na dulje vrijeme. To se, nažalost, događalo i događa se. Hrvatska idiotska politika ne namjerava mijenjati svoje kretenske zakone koji su dokazano besmisleni, a kamoli da bi učinili iskorak i pokušali ono što rade pametni ljudi, istinski znanstvenici i liječnici u Nizozemskoj, Kanadi, a odnedavno i Kaliforniji. Nažalost, ta glupost nije rezervirana samo za HDZ i Jadranku Kosor koja, nema nikakve sumnje, ne razlikuje marihuanu od heroina, jer ni SDP i HNS ako sutra dobiju izbore, neće učiniti ama baš ništa po pitanju marihuane i makar omogućavanja ikakvih temelja za uspostavu zakonske regulative da se može započeti sa znanstvenim, medicinskim eksperimentiranjem s marihuanom. Striktno u medicinske svrhe, ako treba, uz tri garnizona specijalaca ali da se ljudima omogući dostojanstveni pokušaj ozdravljenja od biljke koja raste po cijelome svijetu i samo čisto ludilo može onemogućiti čovjeku da se služi bogom danim darom. Ništa od toga. Šime Lučin je možda jedini hrvatski političar koji razumije o čemu je riječ. A on je puno premalo. Šteta… Ljudi idu na kemoterapije, umiru, a malo trave bi im, ako ništa drugo, olakšalo boli i umanjilo užas kroz koji prolaze. No, boli Jadranku Kosor i njezine zombije neka stvar za bolesne i sve nas. Važno da ona Hrvatsku uvede u Europsku uniju. To će nas sve usrećiti. Bilo bi joj bolje da okupi svoje ministre i zapali jednu domaću s jadranskih otoka. Tko zna, možda bi je prosvijetlilo? (Skriveno, Ante Pancirov)