Ante PANCIROV:Zašto Illuminati žele Antu Gotovinu iza brave i zašto je krajnje vrijeme za hrvatsku katarzu

Danima vrtim u glavi ideju da napišem tekst o nedavnim nepravomoćnim presudama hrvatskim generalima iz «Skriveno» perspektive, dakle, iz pozicije onog istinskog, Illuminatskog zločinačkog plana koji je posebno danas na djelu u našem globalnom vrijeme/prostor realitetu, na pozornici koju nazivamo životom. Govoriti o «teoriji urote» u kontekstu hrvatskih generala, hrvatske pozicije u Europi i svijetu te rata za neovisnost s početka devedesetih, dosad je uglavnom bilo rezervirano za ponekog desničara bez velikog osobnog utjecaja i kompetencije, a te su urotničke teorije uglavnom bile manjkave, bezvezne, čisti klasično desničarski neargumentirani šabloni po sistemu «svi su se urotili protiv male Hrvatske», na razini floskule. No, danas je svima jasno da su ove friške presude uistinu dio dijaboličnog zločinačkog plana i poduhvata jedne ljigave globalne elite, samo je jebeno teško odgonetnuti njihov konačni cilj i moći sagledati kako će u finalu, u perspektivi utjecati na budućnost ove naše malene države čiju su krvlju stečenu suverenost odavno prodali svi naši, demokratski (jebala vas demokracija!) izabrani vlastodršci.

Udbaški kršćani

I danima nakon presuda, naši licemjerni vlastodršci lutaju, a s njima luta i društvo u cjelini. Lutaju vlasti, luta narod, lutaju pogotovo oni što se nazivaju pastirima, licemjerni kler kojem i dalje ne pada na pamet odreći se terminologije «svetoga rata» koji bi trebao biti stran svakoj čovjekoljubivoj, a kamoli bogoljubivoj osobi. Pokušajmo stvari, za promjenu, nazvati svojim pravim imenom… Devedesetih je Hrvatska bila okupirana. Samo na trenutak, zanemarimo kako je do toga došlo u kontekstu Illuminata i moćnih vanjskih sila (CIA se više od desetljeća prije rata bavila YU ratovima), kako je i zašto taj sukob potenciran i koncentrirajmo se na činjenice. Tisuće ljudi, a kao i uvijek, ponajviše onih običnih «malih» ljudi, dragovoljno su otišli na front braniti svoju zemlju i svoje domove, svoje obitelji, sanjajući državu u kojoj njihovi trudi neće financirati slabije razvijene republike bivše države, gdje će vladati pravo i pravda, demokracija zapadnjačkog tipa, a buduće generacije uživati slobodu i prosperitet po uzoru na moderne europske države. U tom ratu nacija se podijelila na one koji ratuju i one koji taj rat koriste za punjenje džepova- ratno profiterstvo najgoreg tipa, pa je država obranjena, ali i opljačkana, osramoćena, a naposljetku bez ispaljenog metka predana jednoj moćnoj, neprirodnoj tvorevini koju danas nazivamo Europskom unijom. U tom ratu, čim je počeo, ključne pozicije u tek rođenoj državi zauzeli su dojučerašnji klasični kriminalci te obavještajci bivšega režima pa tako u poznatom dokumentu pod nazivom «Budimpešta» još 1992. godine hrvatski ostaci jugoslavenske UDB-e službeno komuniciraju sa svojim srpskim kolegama. Svjesni da stižu dramatične promjene, jugoslavenski obavještajci krajem osamdesetih pripremaju teren za sebe u bliskoj budućnosti. Žele izbjeći sudbinu Stasija u Njemačkoj, Čaušeskoga i njegove klike u Rumunjskoj i u prvim mjesecima rata likvidiraju sve one koji znaju pravu istinu. Miro Barešić, ubijen u prvim danima kolovoza 1991. godine samo je jedan od njih. U tom ratu, javna je tajna mišljenje da «srpski problem» treba jednom za svagda riješiti jer, u kojem god obliku takozvana Krajina sutra opstala, bit će trajni remetilački faktor pa predsjednik Tuđman u svom poznatom govoru u Kninu nakon akcije Oluja otvoreno zaključuje: «Dok god su bili tu, u Kninu, hrvatska budućnost nije bila sigurna… Od 1522. godine dok Knin nisu osvoji turski, osmanlijski osvajači i s njima nisu došli oni koji su do jučer bili u Kninu, ali danas to je hrvatski Knin i nikada više nema povratka na ono što je bilo, da nam usred Hrvatske šire rat koji je razarao hrvatsko nacionalno biće, nije dopuštao da hrvatski narod zaista bude sam na svome…. 86 posto je Srba bilo 1991. godine u Kninu», kaže Tuđman uz aplauz, oduševljen «što ih više nema» ili kako kaže, «sada je kao da ih nikada nije ni bilo»…. «Nestalo ih je za dva, tri dana. Nisu imali vremena da pokupe ni svoje prljave pare, devize niti gače», govori Tuđman i poziva na masovno naseljavanje Hrvata na oslobođeni prostor na kojem, kako veli, ima prostora za «sve naše ljude». Ta retorika, zatvorila je generale Antu Gotovinu i Mladena Markača i haškim sucima, koji bez ikakve sumnje jesu u funkciji Illuminata, dala za svako pravo da se u svom silnom licemjerju isprdavaju s hrvatskim narodom, ali i Srbima, te svim BiH narodima kao i onima na Kosovu.

Jebe mi se za međunarodnu pravdu, želim pravdu radi sebe

Ne može se zamjeriti onim običnim ljudima koji su nakon godina u izbjeglištvu aplaudirali Tuđmanu za vrijeme tog povijesnog govora koji tjedan nakon akcije Oluja. To je, budimo objektivni jednom napokon, bilo opće stanje uma nacije koja je pod dojmom politike, medija i općeg svjetonazora, bila sretna što Srba u do jučer okupiranom teritoriju više nema. Sagledajmo stvari u kontekstu vremena i ljudskog bića sa svim svojim manama i vrlinama. No, to ne amnestira političare, vlast. Jer u tim danima koji su nakon vojne akcije početkom kolovoza 1995. godine uslijedili, dogodila se najveća hrvatska sramota nakon 2. svjetskoga rata jer su kukavice, kokošari, kriminalci, jadnici, bezdušna bagra jednakog dijaboličkog uma kao oni koji su odijevali fašističke crne uniforme 50 godina ranije, tumarali po hrvatskoj zemlji i ubijali, spaljivali, pljačkali u maniri najgoreg balkanskog plemena. Možda objektivno jedan dio tog luđačkog pohoda nije bilo moguće spriječiti jer radilo se o ogromnom području koje je teško bilo moguće u cijelosti nadgledati i kontrolirati ali, budimo realni, budimo kršćani kako to volimo za sebe u ogromnom 80 postotnom obliku govoriti, nismo se pretrgli govoriti o tome onda ni u godinama koje su uslijedile. U mom gradu i danas se poimenice zna tko je haračio po zaleđu. Ti ljudi su nam susjedi, takav manijak ti se s malodobnom kćeri možda upravo vozi u liftu… Jebe mi se za Europu, jebe mi se za međunarodnu pravdu, ne želim takvog manijaka blizu sebe! Gdje su ti pusti kršćani bili dok su ubijana njihova hrišćanska braća i spaljivana i pljačkana hrvatska imovina čiju će obnovu još godinama financirati hrvatski porezni obveznici, kao što i sada moraju plaćati spaljene kontejnere kojima šačica idiota unosi nemir u ionako slomljenu naciju? Ta šačica, ogromna manjina radikala odgovorna je i samo tako kriva, jer ne može to činiti normalan čovjek s dušom i ako ćemo nastaviti s kršćanskom analogijom, bogobojazna osoba koja štuje učenje Isusa Krista. Prvenstveno sebi samima jer su neljudi, a onda svima nama jer okaljali su sve one branitelje koji su poginuli u obrani domovine. Nakon njih, na scenu su stigli oni koji su jednostavno zatvorili oči, zažmirili, okrenuli od zločina glavu, političari, suci, istražitelji, policajci… Oni među njima koji su se usudili samo zagrebati, niti da su stigli progovoriti o istini, osuđeni su na propast, društvo ih je popljuvalo, a rijetki mediji koji su smogli snage pisati o tome proglašavani jugonostalgičarima, četnicima, stranim plaćenicima. Sve do 2000. godine i pada tada isključivo desnoga, pašalićevskog i tuđmanovskog HDZ-a, takvo mišljenje bilo je mainstream, općeprihvaćeno i budimo realni, vladalo je mišljenje da je Hrvatska sretna što se riješila tih Srba napokon. A ako je itko i povremeno zažalio zbog zločina, bilo je to politike radi, na razini floskule i svih onih potrošenih fraza u zoru demokratizacije Hrvatske početkom dvijetisućitih.

Bezdušni dušobrižnici

Ne sjećam se da je ikad službeni Kaptol (osim deklarativno, na razini kurtoazije) imao potrebu govoriti o toj hrvatskoj sramoti, pomoliti se za te žrtve i osuditi taj luđački, monstruozni pohod, popljuvati opće oduševljenje masovnom zbjegom jednog naroda. Jer, kontali su naši dušobrižnici – sami su to zaslužili, ko ih je tjerao da se bune i napadaju Hrvatsku, svoju domovinu gdje im ni ptičjeg mlijeka nije nedostajalo – službena je bila spika, a incidenti poput onog iz obitelji Zec i drugih, proglašavali izoliranim slučajevima. Hrvatski branitelji, obitelji stradalih i nestalih, vjerojatno imaju svako pravo u svom ogorčenju koristiti se takvom retorikom, pa čak i proklinjati drugu stranu do kraja svijeta. Tko im se smije i može usuditi reći išta, s obzirom na užas koji su prošli? Ali otkud obraz onima što se pastirima svoga stada nazivaju, da zanemaruju istinu, da okreći glavu od bezbožničke politike ondašnjeg režima i onoga što su nam trajno ostavili u nasljeđe. Obitelji stradalih imaju pravo govoriti o svetom, obrambenom ratu. Bilo koji običan građanin ima na to pravo. Ali pobogu, oni koji se svetima zovu to ne mogu jer rat je rat, rat je užas, prokletstvo, nasrtaj na bližnjega svoga. Pa makar taj Srbin ili četnik bio (grozne li analogije!). Štoviše, posebno ako je Srbin bio jer ti su ljudi 500 godina kreirali hrvatsku baštinu i kulturu, bili sastavni dio nacije, pisali himne, proslavljali Hrvatsku. Zaboga, jedan Nikola Tesla je bio taj.

Naravno, s pravom će netko reći, lako je moralizirati i filozofirati sa strane. I neka kažu. Mada rat u Šibeniku nije bio bauk, djetinjstvo i najbolje godine jedne mladosti pod granatama je samo takva frustracija…. No, jedan general sada sjedi u maloj zatvorskoj ćeliji. A prema svemu sudeći, kriv je samo zato što je nosio odoru i radio svoj posao. Jednako kako to rade njegovi kolege u Iraku, Afganistanu ili pak Libiji, samo s razlikom što je Gotovina branio svoju zemlju, a ovi su u tuđim zemljama, osvajači su i tamo su isključivo i samo zbog nafte. To na kraju nitko odavno i ne krije. Odavno je naivno i besmisleno prodavati zapadnjačke floskule o uvođenju demokracije u tim zemljama kao motivu za slanje vojnih trupa. Poškaklji me da se nasmijem! Pa potencijalni republikanski kandidat za američkog predsjednika, onaj redikul Donald Trump, otvoreno ovih dana viče – idemo u rat za naftu! Jer mi smo Amerikanci, mi to želimo, trebamo, mi to možemo!

Zločinački poduhvat

Zaključio bi ovaj dio svoje osobne katarze zaključkom da je tih devedesetih u frustraciji i ratnom užasu, opći nacionalni naboj bio da se Srba treba riješiti. Taj svjetonazor njegovali su kontrolirani mediji, a pumpao ga režim. Režim udbaša za koje je Franjo Tuđman naivno vjerovao, da će ih se s vremenom riješiti. O tome su napisane knjige i postoje svjedočanstva koja će, vjerojatno, jednom ugledati svjetlo dana, a koji sugeriraju da je režim koji je «izabran» na prvim demokratskim izborima zaista bio izabran, ali ne od hrvatskih građana… to je ipak jedna druga priča, jednako monstruozna i možda bolje da građani u ovom teškom trenutku ne moraju to čuti.  No, počeo je rat, uslijedila je pretvorba i privatizacija, najveća pljačka Hrvatske u povijesti, i povijest je jednostavno zaboravila obračunati se sa obavještajnim podzemljem bivše države. usput, oni su i dalje među nama, drže i dalje čvrsto konce u svojim rukama. Osim ako netko vjeruje da je u Hrvatsko zadnja Jadrankina? Moš mislit! Dvadeset godina nakon rata sudi se mrtvom Tuđmanu i Šušku i osuđuje generala koji je i tijekom onog čuvenog govora u Kninu, jezikom tijela i mimikom, jasno pokazao što misli o tome o čemu «stari» priča. Prema svemu što sam čuo, pročitao i godinama doznavao iz prve ruke kroz svoje novinarske izvore, taj lik, Ante Gotovina, faca je. Uostalom, subjektivno gledajući, u jednom neformalnom i opuštenom druženju krajem devedesetih u Biogradu gdje je bio sa suprugom, takav je dojam ostavio.  I profesionalni vojnik, prema svemu je sudeći bez ikakve sumnje bio. Takav dojam čak ni Mišetić nije mogao sjebati. Tim je još tužnije što je ispao najveća žrtva  jedne promašene, neljudske politike.

No, vratimo se na početak. Zašto??? Zašto takve presude, zašto baš sada, u zadnjim sekundama pred ulazak Hrvatske u Europsku uniju kada je jasno da će prvostupanjske presude imati ogroman utjecaj na referendum građana prema EU? Gadna su to pitanja. A tko se imalo bavi Illuminatskim (ne)djelima, dobro zna da trebaju proći desetljeća da se može shvatiti njihov luđački plan u svakom konkretnom slučaju. Prema jednom, relativno optimističnom mišljenju neimenovanog analitičara, ova je presuda složena ovako manjkavo i sa puno rupa da bi se mogla jednostavno srušiti pa bi po toj logici generali za svije godine, kad procedura prođe, bili pušteni na slobodu, a Srbija dobila vjetar u leđa za stvaranje tamošnjeg javnog mijenja ZA ulazak u EU. Naime, protivno našem mišljenju i idiotizama koje nam sve naše dosadašnje vlasti uporno serviraju, MI smo Europskoj uniji potrebniji nego oni nama. Tko god barem površno progugla i malo istraži tko je i što je EU, bit će mu jasno o čemu se tu radi. Da kojim slučajem ovu aktualno vlast strefi malo pameti, pa sutra zamrznu pregovore s EU i čak zbog ovih posebno mračnih, političkih teza koje nemaju veze s vojnom doktrinom iz haške presude, ustrčali bi se euro birokrati i naglo počeli tepati, promijenili odnos iz hladno na «ufino» s Hrvatskom. No, nitko za to nema muda, ni sa lijevog ni s desnog centra, a o ostalima da ne govorimo.

Illuminatske igre u Hrvatskoj i široj regiji

Kada govorimo o zakulisnim Illuminatskim igrama, a u ovom trenutku možemo samo pokušavati shvatiti koja je njihova uloga u svemu ovome, u odnosu na Haški sud, prenijet ćemo nekoliko dijelova iz knjige Semira Osmanagića «Piramida moći na Planeti», koji se odnose na našu regiju. Naime, sve velike strane face koji su sudjelovali na ovaj ili onaj način u mirovnim ratnim misijama, poznati su članovi ključnih globalnih tajnih društava koja upravljaju svim užasima na Zemlji.

«Rat u Bosni (jednako kao i u Hrvatskoj op.a) dobar je primjer, jer svako od nas misli da zna što se događalo. Nećemo govoriti o lokalnim vođama koji su bili u prvom planu … već o vanjskom inženjeringu koji je taj rat vodio u željenom smjeru. Vrijeme će pokazati jesu li ključne operativne uloge imale slijedeće organizacije:

- Bilderberg Grupa

- Trilateralna Komisija

- Komitet 300

- britanski Kraljevski Institut za medjunarodne poslove (RIIA)

- američki Savjet za međunarodne poslove (Council on Foreign Relations)

- Kissinger Associates

(Zovimo ih skraćeno Bil, TC, C 300, RIIA, CFR i Kiss )

U predvečerje sukoba u bivšoj Jugoslaviji zemlje Europske Unije postavile su svog prvog “mirovnog pregovarača”. Sjećamo se, bio je to lord Carrington. Carrington je bio lider Bilderberg Grupe (Bil), predsjednik RIIA i jedan od članova C 300. Ujedno je i jedan od osnivača Kissinger Associates (Kiss). Kad njegovo posredovanje navodno nije dalo rezultate (a u stvari on je odigrao očekivanu ulogu) zamijenjen je sa dvojcem: lord David Owen (Bil, TC) i Cyrus Vance (Bil, CFR, TC). Zatim slijede Šveđanin Carl Bildt (Bil) i Norvežanin Thorvald Stoltenberg (Bil, TC). U dva navrata se ubacivao nezavisni pregovarač Jimmy Carter (svojevremeno predsjednik TC, član CFR-a). Kada je četvrt milijuna ljudi pobijeno, “napokon” dolazi ekipa sa Richard Holbrookeom (CFR, TC, Bil), mirovnim pregovaračem tadašnjeg predsjednika Bill Clinton-a (CFR, TC, Bil). Dnevno su bili umiješani ministri Warren Christopher (CFR, TC) i William Perry (Bil). Stvara se globalna NATO armija i prvi vojnik 60.000 trupa je admiral Leighton Smith (CFR). Naravno, Carl Bildt (Bil) kontrolira civilni dio operacija. Utjecajni američki ambasador u Beogradu bio je Warren Zimmerman (CFR), a financijer George Soros (Bil) imao je i ima niz ne-profitnih fondacija diljem jugoistočne Evrope. Svi su oni slijedili upute David Rockefellera i Henry Kissingera, moćnih lidera Bilderberg Grupe, Trilateralne Komisije, britanskog i američkog Instituta za vanjske odnose. To su ljudi koji mijenjaju svijet i odlučuju o rezultatima tih promjena. Kissingera se sjećamo iz Nixonove i Fordove administracije,  rata u Vijetnamu i (koje li ironije) laureata Nobelove nagrade za mir (1973). Od sedamdesetih, on je stajao iza glavnih vanjskopolitičkih odluka američkih predsjednika (njihova pripadnost “različitim” partijama je bila od sporednog značaja). Kada je George Bush postao predsjednikom 1988. postavio je dvojicu bliskih Kisingerovih suradnika u svoj kabinet: Brent Scowcroft je vodio Washingtonski ofice Kissinger Associates i postao je šef moćnog Nacionalnog Savjeta za Sigurnost (NSC). Predsjednik Kissinger Associates, Lawrence Eagleburger je bio pomoćnik ministra vanjskih poslova zadužen za … Balkan i Evropu.

Prema navodima jednog visokog službenika Bushove administracije, koji je kasnije dao ostavku na dužnost, odigravala se ova scena: godina je 1992, rat na Balkanu je započeo, u Ovalnom oficeu sjede Bush i Kissinger. Henry Kissinger diktira redoslijed događaja koji se trebaju odigrati, a Bush potvrdno klima glavom.

Naravno, službeno Kissinger niti je bio član američke vlade, niti je imao bilo kakvu funkciju u njoj. Iza scene… Kissinger Associates su vodili inženjering bosanskog i ostalih balkanskih ratova.

(…)

Razoreni životi i domovi, prošlosti i budućnosti, posijana mržnja, samo su plodno tlo za buduće sukobe. I odvođenje čovjekove pažnje od potrebe da se okrene sebi. Stvarnoj ljudskoj prirodi. I svrsi naše životne misije na ovoj Planeti i u ovom životu.

(…)

NATO napad na Jugoslaviju radi zaustavljanja masakra nad Albancima na Kosovu bio je dio mnogo šireg plana, prema izjavama službenika američkog Ministarstva vanjskih poslova. “Bilo je važno za Bilderbergov cilj, stvaranje novog svjetskog poretka, da NATO izađe iz svojih vlastitih limita… Od obrambenog karaktera… sa bombardiranjem Kosova i Srbije… stvoren je presedan. NATO sada može ići bilo gdje… I tako postati svjetskom armijom.” (James Tucker, “Spotlight”) (To se upravo događa u Libiji op.a)

EPILOG: Hrvatski narode, izbori se za slobodu!

Zaključno, zamislimo jugo obavještajno podzemlje kao najnižu Illuminatsku razinu zločinačke organizacije, tog istinskog zločinačkog plana i poduhvata iznad kojih su svi, od Bilderberg grupe i srodnih tajnih društava do dominantno moćnih globalnih obitelji Rockefellera i Rotschilda koji su, ipak nemojmo ići u ovom tekstu toliko daleko, opet samo razina ispod vrha tupe piramide sa svevidećim okom na vrhu. Hrvatski rat za nezavisnost bio je test, igra globalnih moćnika koji su odavno isplanirali, a potom i isprovocirali posljednje balkanske ratove. A na suđenju pred haškim sudom (UN je osobna umotvorina Rockefellera, molim lijepo!) sada testiraju pravne i sve druge aspekte za bitke koje globalno tek predstoje. U tom našem ratu u kojem su toliki propatili, tolike obitelji izgubili svoje najmilije, toliko ljudi ostalo bez domova, u tom ratu savršeno smo mogli vidjeti sav užas i licemjerje svijeta u kojem živimo. Hrvatski generali odgovaraju objektivno danas za tuđe zločine, a oni koji bi svaki zločin trebali i morali osuditi, i dalje će o zločinima s druge strane govoriti uz ono obavezno «ali». Jer, sukladno trendovima, bili su prisiljeni s godinama promijeniti retoriku, ublažiti je u odnosu na sredinu devedesetih pa sad nekako stisnu onu «istina, vjerovali ili ne, i mi smo sposobni počiniti zločine» ali jebiga, mi smo se branili pa to onda nije isto. Dragi moj Kaptol, meni možda i može proći to «ali», branitelji na to imaju svako pravo, dok vaše «ali» samo je još jedan dokaz koliko je vaša Crkva fino uljuljana u korporatizam i kao takva, samo je jedan od krakova mračnih sila koje nas tjeraju da budemo neljudi. Svaki put kad pokraj slike generala Gotovine stavite fotografiju Branimira Glavaša i Mirka Norca, pljunuli ste generalu Gotovinu u lice. Jer ti su ljudi pravomoćno osuđeni za stravične zločine.

Dobronamjerni hrvatski građanin koji je opljačkan u ratnom haraču po državnoj imovini devedesetih, a onda opet nakon procesa detuđmanizacije iznova opljačkan kroz Sanaderov lopovluk, danas je pun srama i stida zbog užasa počinjenih u njegovo ime. Njegovi svjetovni i vjerski vođe ne daju mu ni trunke šanse da ga savjest prestane peći. I nakon posljednjih, užasnih događaja iza presude tog posranog suda, opet se istina siluje, činjenice guraju pod tepih, a ono najvažnije politizira. I pritom nitko ne govori što se stvarno dogodilo, što se zaista sada događa i što je najvažnije, gdje nas ta grupa imbecila na vlasti, vodi! Hrvatski branitelji definitivno se nisu borili za ovu, ovakvu Hrvatsku koju ste predali, čak niste je prodali, šugavoj Europskoj uniji čiji gazde se sprdaju i cerekaju dok iz svojih VIP loža gledaju koliko smo jadni. A ovaj narod nije to zaslužio. I kamo sreće da kolektivno skupimo muda i dignemo glas. Za slobodu! I istinu bez vaše licemjerne dogme, svjetovne i vjerske, prije svega. A tek onda, kad očistimo smeće među nama, moći ćemo se obračunati s tim vanjskim kurvinim sinovima koji podjednako žestoko siluju svu našu sestre i braću, sve ljude ovog holograma u kojem smo zarobljeni.

DOKUMENTI:

Piramida moći na planeti

Razni dokumenti međunarodne zajednice

CIA – planovi za rat na području ex. YU

Nikad objavljeni, autentični dokument “Budimpešta” objavljujemo nepotpuno, samo zaglavlje i kraj dokumenta… Taj senzacionalni dokument baca sasvim novo svjetlo na “skrivenu” hrvatsku povijest

Pomirba na hrvatski način: U lipnju 1992. godine hrvatske i srpske tajne službe dogovaraju zajednički zločinački poduhvat biblijskih razmjera

SKRIVENO TV: Retorika radi koje robija general Ante Gotovina

8 komentara na članak:“Ante PANCIROV:Zašto Illuminati žele Antu Gotovinu iza brave i zašto je krajnje vrijeme za hrvatsku katarzu”

  1. avatar
    Fellina Simonstrong says:

    Illuminati protiv Gotovine…prije mi nista nije bilo jasno…ali dogodile su se neke stvari koje su se trebale dogodoiti i sad sve znam i dobro vidim…tako da mi se sviđa vaš text.
    For Jesus Christ together!!!
    +
    f.

  2. avatar
    Redakcija says:

    da, tekst je malo Off, ali tome sam osobno kriv jer nisam više u njemu pisao o istinskoj zavjeri koja seže u osamdesete…. uglavnom, nije baš tekst za ovaj sajt, ali s obzirom na klimu u zemlji tih dana, odlucili smo se ukljuciti u temu

  3. avatar
    miki says:

    ovom textu nije mesto na ovom sajtu definitivno…

  4. avatar
    Redakcija says:

    ovaj dokument, kao i ja, vjerojatno u arhivi ima 90 posto novinara godinama…. a o vjerodostonosti bi mogli raspravljati, ali ne s ovim, nego gomilom “slicnih” dokumenata ….

  5. avatar
    Grgo says:

    malo si nasjeo na ovaj dokument dragi kolega… ;-) zar misliš da si jedini novinar koji zna za to… hehe mislim da s razlogom (još) nismo imali veliki boom glede tog dokumenta… ne zbog posljedica, već zbog vjerodostojnosti!

    samo oprezno i dobro promišljeno prije zaključivanja i osuđivanja… posebno glede dr. Tuđmana i Šuška!

  6. avatar
    chrome says:

    Ne vidim ništa “rasističkog” u govoru franje Tuđmana.
    Brkaš sve i svašta i tako zamučuješ istinu.

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>