Ante PANCIROV: Uskršnja dilema – Tko je izdao Isusa Krista?

Od vremena svetoga Irineja Lionskoga koji je živio krajem 2. stoljeća do Prvog nikejskog sabora koji se tijekom svibnja i lipnja 325. godine održavao na inicijativu cara Konstantina I, kompilirana je Biblija, najpoznatija knjiga svijeta koja je danas temelj za učenje više od milijardu stanovnika našeg planeta. Kao što ponajbolje ilustrira hrvatski primjer gdje se, vole to isticati političari desnoga centra koji su trenutačno na vlasti, više od 80 posto stanovništva deklariraju kršćanima, valjda više od 80 posti tih istih nikad nisu pročitali Bibliju. U doba opće nezainteresiranosti za išta s koricama što je kompliciranije od Alan Forda, to nije za čuditi. Pa ne treba onda ni čuditi što ogromna većina tih ljudi ne znaju da postoji više od 30 evanđelja (za toliko ih se otprilike zna da su napisana), ali samo su se četiri našla u Bibliji i to evanđelja po Marku, Mateju, Luki i Ivanu.

1 700 godina star politički svjetonazor slijepo pratimo i danas

Irinej Lionski (Wikipedia) kojeg neki nazivaju ocem kršćanske dogmatike  kasnih je sedamdesetih i početkom osamdesetih godina drugog stoljeća zaključio da s obzirom da postoje četiri strane svijeta, četiri glavna vjetra, kao i četiri kuta zemlje koja se, dakako, tada smatrala ravnom pločom, poznata evanđelja trebaju svesti na četiri bitna, a ostale izbaciti iz upotrebe. Bio je to temelj za stvaranje Biblije kakvu danas poznajemo, a treba uzeti u obzir kontekst vremena u kojem se sve to događalo. U tijeku su bila stravična mućenja prvih kršćana među kojima su upravo evanđelja po Mateju i Marku bila posebno popularna i rado čitana po kućama gdje su se rani kršćani sastajali. Vrijeme je to velikog broja različitih i često suprotstavljenih kršćanskih grupa pa je izbor prihvatljivih evanđelja bio bitan i zbog eliminacije konkurencije i uglavnom, gnostička, sva ostala evanđelja nisu imali šanse opstati što je nakon Prvog koncila, nikejskog sabora 325. godine napokon postalo službeno. Evađelja istine, Evađelja po Tomi, po Filipu, po Mariji Magdaleni i sva ostala, postali su neprihvatljivi spisi za tu novu Crkvu koja će s vremenom prerasti među dominantne religije našeg vremena. Proglašeni su herezom i Crkva će narednih stoljeća spaljivati te povijesne dokumente i činiti sve da im zatre svaki dokaz postojanja, a njihove štovatelje proganjati. Među tim evanđeljima našlo se i ono koje je u ovo vrijeme najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa, posebno zanimljivo i portal «Skriveno» mu želi posvetiti prostora. Riječ je, dakako, o Evanđelju po Judi Iškariotskome, najomraženijem čovjeku koji je ikad hodao Zemljom, prokletniku omraženijem od Napoleona i Hitlera…

Evanđelje po Judi, naslov papirusa ispisan koptskim jezikom

Evanđelje po Judi

Prije nekih pet godina svijet je uz dotad neviđen PR priču o tom izgubljenom povijesnom spisu izreklamirao National geographic koji je izbacio i dokumentarac o 13 listova papirusa otkrivenih u Egiptu 1978. godine kad je seljak u jednoj pećini našao u kamenoj kutiji smotuljak papirusa. Do konačnog objavljivanja teksta papirusa 2006. godine taj je senzacionalni dokument prošao i preživio priču zanimljivu gotovo koliko je i sam tekst spisa i pravo čudo da je preživio. Uglavnom, našao se u rukama najvećih stručnjaka iz različitih znanstvenih grana koji su ga restaurirali (85 posto teksta je spašeno) i preveli, te utvrdili da je nastao oko 280. godine. Također, znanstvenici su utvrdili da ima zapanjujućih sličnosti sa zapisima iz Nag Hamadija, zbirci od tridesetak starih spisa pronađenih 1945. godine u istom dijelu Egipta – izgubljenim evanđeljima koje katolička crkva nikad nije prihvatila kao riječ božju. Autori tih djela za Crkvu su krivovjernici iako riječ Gnostik dolazi od grčke riječi koja označava «znanje». Gnostici su bili mistici koji su se oslanjali na intuiciju i vjerovali u samospoznaju. Smatrali su da svatko u sebi nosi božansku iskru i mada su gnostici sebe nazivali istinskim kršćanima, onima na kojima je nastala Petrova rimska crkva nikako nisu bili po volji jer nisu trebali njihov savjet, autoritet, kontrolu njihovih biskupa. Ukratko, bili su problem jer Crkva ni tada, kao ni danas očito nije mogla prihvatiti primjerice Tomino evanđelje i citat: «Kraljevstvo je u vama ali ono je i izvan vas. Kad se spoznate, postat ćete poznati i shvatiti da ste sinovi živućeg oca».

Vjeruje se da su gnostici autori i Judina evanđelja što je puno logičnije nego teorija da je tekst napisao Judin sin Benjamin. Kako god bilo, prema tom evanđelju Juda ne samo da nije najveći zločinac svih vremena, onaj koji je izdao Isusa Krista i radi kojeg je mućen i raspet na križu, nego je Juda podnio najveću žrtvu za prijatelja i brata – za Isusa je odigrao najvažniju ulogu za ostvarenje božanskoga plana. Jer da nije bilo Jude, Isusu ne bi bio razapet, tako ne bi ni uskrsnuo i prema kršćanskog teologiji, umro za otkupljenje grijeha svijeta. Zapravo, Juda nije u sva četiri evanđelja jednako kontraverzan čak i ni u ovoj, ovakvoj Bibliji koju su u trećem i četvrtom stoljeću kompilirali ljudi tadašnjeg svjetonazora i zapravo je nevjerojatno da više milijardu ljudi dan danas održava vjerovanja utemeljena bespogovorno na nečemu što je bilo mainstrema prije 1700-1800 godine!? No, to je neka druga priča. Judina kompromitacija uspinje se polagano od Marka prema Ivanu, od najstarijeg evanđelja kronološki prema onome nastalom stotinjak i više godina kasnije. Pa se tako prvo spominje samo da se Juda pojavljuje i ljubi Krista onim povijesnim poljupcem koji je postao metafora za izdaju (sjetimo se samo scene iz Godfathera kad Michael ljubi brata Freda). Po Mateju, učenici viču i govore – Judo, što si to učinio? A Isus samo kaže – Prijatelju, učini ono zbog čega si ovdje. Također, u priznatim evanđeljima čak nije svugdje prihvaćen način kako je Juda skončao jer osim poznatog samoubojstva vješanjem, postoji i verzija po kojoj je umro u takozvanom «Polju krvi» gdje je rascopan na dva dijela (danas je na tom mjestu smetlište). Uglavnom što su evanđelja novija, i Juda je veći zlotvor sve do zadnjega gdje je već prava personifikacija Sotone pa nije ni čudo da ga Dante u svom paklu prikazuje kako izlazi Luciferu iz usta u najnižem dijelu pakla. Tako mu u Ivanovom evanđelju Isus više ne govori – Prijatelju, učini ono zbog čega si ovdje nego – Brzo obavi to što moraš – jer Juda je sad tu s predumišljajem a učitelja je prodao za onih poznatih 30 srebrnjaka, Judine škode koje je volio spominjati i pokojni predsjednik Tuđman u sotoniziranju opozicije u osvitu hrvatske demokracije. Nažalost, Juda je postao s vremenom i opravdanje antisemitima za mržnju prema Židovima što ne proizlazi samo iz njegovog imena – Juda – Judes, Jews, Židovi. Analogijom, Židov Juda je ubio Isusa, a zaboravljajući da je i Isus bio Židov, već u srednjem vijeku, a posebno početkom prošlog stoljeća razvila se napetost, a u tom antisemitizmu dogodio se i holokaust. Aktualni papa Ratzinger nedavno je u svojoj knjizi naglasio da Židovi nisu krivi za ubojstvo Krista, ali nije za očekivati da će prihvatiti nepoćudna evanđelja, pogotovo ono Judino.

Isus je došao reći svijetu da Bog kojem se klanjaju nije pravi Bog

Tri dana prije proslave Pashe (danas bi to bio Uskrs) Isus je došao među učenike koji su upravo dijelili kruh i slavili u kruhu Boga. Isus, koji se prema Judinom evanđelju često i mnogo smijao, na taj se prizor od srca nasmijao i smijao se tako snažno i intenzivno da su se učenici naljutili, ogorčeni takvim nastupom Isusa. Rekao im je da su mu smiješni jer se mole nad kruhom misleći da štuju stvarnoga Boga ali zapravo štuju samo onoga Boga koji je stvorio ovaj svijet ( portal Skriveno već je pisao o ovome, da Jahve nije «pravi Bog» nego samo – najjednostavnije rečeno, ovako ugrubo, nekakav gubernator, entitet zadužen za planetu Zemlju i ljude koji na njoj žive). Naime, gnostici su štovali Boga koji nadilazi shvaćanja 3D vrijeme/prostora što je prilično blisko shvaćanjima teorijama tipa «Skriveno», Ra materijala i filozofijama koje praktički postaju pop kultura posljednjih godina, buđenjem ljudske svijesti, a Isus se smijao lažnoj pobožnosti svojih apostola. Jasno, apostoli se ljude jer ne shvaćaju Isusa koji traži od njih da onaj koji ga razumije ustane. Prema neprihvaćenom evanđelju, Juda tad ustaje, skromno, odajući poštovanje svom učitelju u maniri ponašanja tog vremena i židovske kulture u tridesetim godinama prvog stoljeća i kaže: «Znam tko si i odakle dolaziš. Nisam vrijedan izgovoriti ime onoga koji te poslao», a Isus mu kaže «Odmakni se od drugih. Reći ću ti tajnu kraljevstva, to je veliko i bezgranično područje koje nije vidjelo oko nijednog anđela niti razumjelo nijedno srce. Nikad ga nitko nije spoznao.

Juda je u razgovoru koji je uslijedio, jer najveći dio 13 listova papirusa je dijalog između Isusa i Jude, povjerio Kristu «Učitelju, imao sam viziju i vidio u tom prikazanju da me učenici kamenuju na smrt» na što mu Isus odgovara: « Postat ćeš apostol kojega drugi proklinju. Moguće je da uđeš u kraljevstvo nebesko ali jako puno ćeš propatiti». – Što ja ima od toga – upitao ga je Juda? – Sjaj tvoje zvijezde zasjenit će sve druge. Bit ćeš veći od svih. Judo, žrtvovat ćeš čovjeka koje me odijeva. Zvijezda koja pokazuje put, tvoja je – rekao mu je Isus u tom evanđelju po Judi koje ne govori o raspinjanju niti smrti i uskrsnuću Krista. Stječe se dojam da Juda spoznaje svoju misiju, a to je izdaja i to izdaja kao čin najveće moguće žrtve kako bi Isusov plan bio ispunjen, čin pobožnosti, ali na način da je samo Juda toga svjestan i da će u očima ostalih, svojih prijatelja i brače apostola ostati proklet. Isus je morao umrijeti da bi se ispunio njegov plan, božji plan, a da bi umro mučeničkom smrću koju je prije par godina brutalno prikazao Mel Gibson u svojoj «Pasiji», morao je biti izdan. Isus koji je došao okaljati sve grijehe svijeta, svačije pa tako i Judine, za ostvarenje božjega plana trebao je izdajicu. Sama ideja, striktno filozofski, da ne kažem teološki, da bi «dobar Bog» tako ružno, sotonski iskoristio čovjeka, svog učenika i prijatelja, da bi ispunio svoj naum, prilično je nekršćanska ali isto tako očito nimalo sporna da Crkvu koja okuplja preko milijardu vjernika. I inače je za kršćane poznato da oni rijetko ili nikad ne propitkuju ono što im njihovi «pastiri» kažu, a ako se nađu slučajno u raspravi o nelogičnostima, često će vrlo arogantno napustiti svaku raspravu ili sugovornika optužiti za sotonizam. Pa opet to ne bi predstavljalo nikakav problem jer svatko ima pravo bit «blažen» u glavi kakvim god filmom hoće, da često te nelogičnosti, rupe u filozofiji i dogme koje su dogme upravo zato što su dogme (!) budu klice za izrazito brutalne radnje u ime Boga i Isusa Krista čija je filozofija i učenje svjetlosnim godinama udaljena od opačina počinjenih u ime Crkve koja je poziva na njega. Čini se da je Isusovo učenje puno bliže gnosticima, tim ranim kršćanima nego ovim modernima i kroz stoljeća. Posebno je zanimljivo proučiti i ostala nepoćudna evanđelja koja, boguhvala, ipak nisu sva spaljena i nestala.

Važna je dogma, tek onda Isusov nauk

Danas, na Veliki petak opet će masa vjernika koji su vjernici najčešće za Božić i Uskrs pohitati u Crkve ili u nedjelju bogatom trpezom slaviti uskrsnuće Isusa Krista, a da zapravo pojma nemaju ni o onom osnovnim, kamoli ovim nevoljenim aspektima povijesti religije kojoj pripadaju. Što je zapravo jako tužno. Jer temelj kršćanstva, ovaj zasnovan na novom zavjetu i učenju Isusa Krista, najljepša je poruka ljubavi – Ljubi bližnjega i ne čini drugome ono što ne želiš da tebi rade – ukratko je sročena sva filozofija ovog užasnog svijeta koji, nažalost, kao da se trudi zatomiti svaki milimetar te divne filozofije ljubavi. Forma im je važnija od sadržaja i to je najveće zlo te religije. Važnije je održati dogmu nego živjeti nauk onoga u koga se zaklinju. I na kraju, svejedno je bio Juda najveća žrtva ili prokletnik – kako to voli isticati Crkva čije bi učenje trebalo biti da se nikoga ne proklinje, pa tako ni Judu ili posebno ne Judu. Isus je, kažu oni, došao da bi otkupio sve grijehe svijeta, a nekako je jako šuplje da bi u ostvarenju tog i takvog plana uništio jednu dušu i na pladnju je (pardon, na komad špaga i jednoj grani)  poklonio Luciferu. Ili je smisao da milijardu ljudi ništa ne mogu shvatiti da bi, suprotno ranim kršćanima, gnosticima, nad njima mogli uspostaviti kontrolu? Pa slučajno sebe nazivaju pastirima, a one ispod sebe, svojim stadom… Koja dobra igra. I prilično isplativa. Nekome su se Judine škude prilično omilile.

DODACI I LINKOVI ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE:

Otkrivenje po PetruIsus o «svojoj» Crkvi

“Oni će slaviti ime mrtvoga čovjeka, misleći da će postati čistima. No, oskvrnut će se i pasti u ime pogreške i u ruke zlog, lukavog čovjeka, te će prihvatiti višestruku dogmu i vladavinu hereze. Jer, neki će od njih oskvrnuti istinu i objaviti nauk zla. Govorit će zlo jedni protiv drugih … No, mnogi drugi, koji se protive istini i glasnici su pogreške, svoju će pogrešku i svoj zakon okrenuti protiv mojih čistih misli, misleći da dobro i zlo potječu iz jednoga (izvora). Oni trguju mojom riječju … Bit će i onih koji su izvan našega broja i koji se nazivaju biskupima i đakonima, kao da su svoju vlast primili od Boga. Oni se klanjaju vođama. Ti su ljudi suha korita.”

Evanđelje po Tomi: “Tko nađe tumačenje ovih riječi, taj neće okusiti smrti.”

Je li Juda Iškariotski uistinu izdao Isusa? (odličan tekst iz 2006. godine)

Juda je bio heroj jer je izdao Isusa

Je li Juda stvarno izdao Isusa?

Tajna Biblije: Evanđelje po Judi-zasto ga je Crkva spalila, unistila i odbacila?

Opus Dei: Što kaže Judino evanđelje?

SKRIVENO TV:Evanđelje po Judi (cijeli film u produkciji National Geographica sinkroniziran na hrvatski jezik)

22 komentara na članak:“Ante PANCIROV: Uskršnja dilema – Tko je izdao Isusa Krista?”

  1. avatar
    Redakcija says:

    Eh Zoomba, kad bi svi dijelili tvoje mišljenje, tvoj pogled na stvari. U raju bi živjeli vec sutra. Nažalost, sve su ucinili da izokrenu Isusovu filozofiju.

  2. avatar
    Redakcija says:

    Hvala Zoomba. naravno da komentar nije predugacak jer komentare smo i otvorili da bi ljudi mogli reci svoje mišljenje, iznositi konstruktivnu kritiku. cilj je da se zavrti rasprava kako bismo mogli uciti jedni od drugih. Samo pišite, koliko god prostora vam treba, mjesta ima dovoljno za sve. Nama su jednako dragi pozitivni komentari kao i oni koji kritiziraju, naravno ako ne vrijeđaju pritom ljudsko dostojanstvo. Iako je uvijek lakše zašticen pseudonimom zastupati neki “težak” stav nego izložiti se imenom i prezimenom, ali to je neka druga tema. Kako bilo, vaš je komentar jako zanimljiv i inteligentan. Hvala vam što nas citate, pozdrav

    • avatar
      Zoomba says:

      nema na cemu!

      navikao sam na svoje ime i prezim, na neki nacin sam, mozda bas i zbog toga, subjetivno vezan za njega:) osim toga, ime i prezime, datum rodjenja, adresu stanovanja, boju kose, visinu, tezinu, boju koze i slicne stvari koje mozemo nazvati nekakvim vlastitim identitetom, nebi trebali shvacat tako ozbiljno…bar mi se tako cini, jer taj nas nazovimo identitet je samo jedan sicusni val na oceanu onoga sto mi jesmo.

      pozdrav redakciji i ostalim akterima rasprave!

      sa stovanjem…IVAN STARCEVIC;)

  3. avatar
    Zoomba says:

    mislim da je ana svima zacepila usta s ovim linkom…bravo ana.
    svi zele boga strpat u neku viziju koja je bliska nama ljudima…to je kao neki deda s bradom koji sudi…zamislite sudi!! pa on je iznad toga. bog u kojeg vjerujem je cista ljubav. on je onaj filing koji se pojavi kad duboko udahnem opijen pogledom na zalazak sunca, on je mir koji osjetis kad gledas psa koji bezuvjetno voli i bezbrizno se igra, bog je cvijet kojem netreba auto, televizor, šoping centar ni sminka da bi zivio i bio lijep…bog je u nama, bez obzira koliko se mi trudili uvjeravat sebe i druge da smo odvojeni od njega te da trebamo na nekakav nacin zasluzit da nas uzme k sebi.
    mozda bi nam bilo bolje da uzivamo u bogu koji je u nama i koji nas okruzuje umjesto da trosimo vrijeme na sitne rijeci, filozofiranje i prepustamo igru svojim egoisticnim umovima koji su uvjek gladni i zedni nadmetanja i uzdizanja iznad drugih.

    echart tolle kaze ovako nekako…”o medu mozes reci i napisati bezbroj rijeci, ali dovoljno ga je samo probati”.
    mi ljudi imamo naviku prepirati se medjusobno ciji je med bolji, a da ni jedni ni drugi uopce taj med o kojem pricamo nismo ni probali.
    nemojte me krivo shvatit, nije sve tako crno, evo i sad jedna misao je prostrujala kroz mene i pruzila mi veliko olaksanje…naime…jednom davno, neko jako jako mudar je rekao “neznaju sto cine”.

    piiiis!:)

    p.s. nadam se da neko nece pomislitkako za sebe mislim da sam nesta iznad ove vase polemike…nisam…ovo sto sam napisao moze i meni posluzit kao svojervsni potsjetnik, a u ostalo da sam iznad toga…niti bi to sve citao, niti bi se na to osvrnuo ovim tekstom:)

    • avatar
      Maximus says:

      Ovo je new age filozofija koja ne pravi razliku između stvoritelja i stvorenja jer je nekima ugodno misliti na takav način koji je linija lakšeg otpora. Bog radi u nama ali ne da bi mi bili bogovi nego da bi bili bolji za zajednicu – kraljevstvo Božje je među nama. Nismo ni ljudi a htjeli bi biti bogovi, nije li to malo ironično? Osobno se divim prirodi ali je ne gledam panteistički u smislu da je sve bog nego kao božju kreaciju i nas ljude kao kreaciju. Isus je govorio o Bogu kao Ocu, kao nebeskom roditelju ne kao o bezličnoj komičkoj energiji koja je prožeta svugdje što nam danas new ageovci poput Eckharta, Chopre i drugih govore.

  4. sorry nisam smanjila slova

  5. MISLITE LI DA BI ONI IMALI OVAKVO MIŠLJENJE?
    mOŽDA VAM OVO POMOGNE.http://www.youtube.com/watch?v=yzqTFNfeDnE&feature=related

  6. Evanđelje po Judi i slična evanđelja su apokrifne knjige. Svi kršćani će to potvrditi. Čak i oni koji to nisu a u nekoj religiji su.
    primijetila sam da ljudi kojima propovijedam sami primijete da nešto nije u redu sa apokrifnim knjigama unutar katoličkog izdanja biblije. Čak i oni sami, dakle katolički kler, kažu da su to apokrifi, ali ih stavljaju u bibliju kao povijesne knjige, dakle izvan vrijednosti koju ima sam biblijski kanon.
    kažem sami to primijete, zbunjeni su, duh im svjedoči da je suho, suhlje od ostalih knjiga i da nema tu duhovnu dimenziju. Pazite: mnogi su sami ovo primijetili.
    Nakon toga sam shvatila da postoje izdanja bez tih apokrifa i bila sam mirnija za ljude kojima sam govorila o Kristu.
    Htjela sam još reći za svećenike.
    NEMA RAZLIKE IZMEĐU HRVATSKE BIROKRACIJE I NJIH:
    Oni su jednostavno crkvena birokracija ili kako je rekao jedan bosanski mladi inteligentni pisac “crkveni službenici”, u smislu državnih.
    Ako ovi rade ovako kako vidimo, a ovo je mlada država, zašto mislimo da ovi drugi, bez ikakve javne postojeće kontrole rade drugačije, a za pokvariti se, IMALI SU VREMENA.
    Kažem, prepušteni smo sebi. A to i nije tako loše, jer bi nam svi drugi stavljali mjeru, kapu.
    Doduše van ikakve pameti i van ikakve norme za ovo stoljeće je – da je ovako niska.
    I još bih se sa vama složila. dvadeset godina propovijedam i kada netko kaže da je katolik sa velikim K, uvijek znam da mogu očekivati nevolje, vrijeđanje, nelogičnosti, nepriznavanje argumenta…Srećom što dalje idem sve ih manje srećem. A sretala sam takve i na poslovnim sastancima sa poslovnim temama i u vjerskom radu.
    To je zaista poseban sloj populacije i taj mentalitet me nekako vrlo podsjeća na srednji vijek. Nekako u to vrijeme su i bili najviše na legalnoj vlasti, u smislu javne svimajasne vlasti.
    Još da kažem, imate pravo propitkivati sve u vezi religije, a sramota je onih javnih učitelja da ljudi moraju postavljati religijska propitkivanja o ovakvim osnovnim stvarima.
    Ipak pitajmo, jer tko traži nalazi.
    Evo, ispričavam se ako je malo duže.

  7. avatar
    kleo kle says:

    Dragi moj autore ovog gnjusnog članka. ako uvažavaš tuđa mišljenja, neka ti za početak obuzmu um, a nakon toga bi se i srcu nešto moglo dogoditi.
    gospodine plenkoviću, razumijem vaš bijes, opravdan je vrlo.
    maximuse, volio bih vas upoznati.

    • avatar
      Maximus says:

      Na prvom komentaru gdje je moje korisničko ime Maximus te vodi do mog bloga, tamo imaš moj FB profil i e-mail adresu. Drago mi je da se želiš upoznati.

  8. avatar
    Redakcija says:

    a i gospodin, Plenković ima pravo na svoj stav. mada, zanimljivo je, ovo je prvi put otkad portal postoji da je netko vrijeđao. i baš taj se potpisao kao “catholicus” …. znakovito, rekli bi cinici ;) šjor, ako ste kršcanin, onda poštujte druge, ovdje se međusobno poštujemo i ucimo jedini od drugih. ali i dalje ste, naravno, dobrodošli, prijatelju. ja vam ne zamjeram to s daskama, nisu ni meni oduvijek bile uštimane, no trudim se svakim danom biti bolji covjek

  9. avatar
    Redakcija says:

    Ana, to je valjda pocetak. no problem je što se Crkvi baš i ne žuri s istinom, ovako im je puno ugodnije…. a to je onda problem. oni bi opet Isusa razapeli. jasno, ne na križ, danas se to radi medijskim lincom. da Isus ušeta u Vatikan kao onda u Jeruzalem, jednako bi reagirao ko prema farizejima. a slicno bi i druga strana

    • avatar
      kleo kle says:

      čisto zlo!!! to je sve što je vidljivo iz autorovog članka kao i komentari redakcije. razapinjanje crkve kao i prije 2000 godina razapinjanje krista. ništa se nije promijenilo. međutim, poznat vam je kraj i to je ono što pruža utjehu jednom običnom grešnom smrtniku poput mene.

  10. avatar
    Redakcija says:

    Odgovor Maximusu na citat ” ljubav bez vjere može biti samo vanjska forma za neke druge ciljeve “…. ne razumijem? ljubav. i tocka. ne shvacam? uvjetovati ljubav icim? vjerom? zar to nije kompliciranje nepotrebno koje je klica problemu. onaj bombaš samoubojica vjeruje, možda misli i da je to ljubav…. ljubav je bezuvjetna i onda je prava. ljubav ne poznaje vjeru kao ni nevjeru. pustimo ljubav u vjeri da ljubimo bližnje bezuvjetno. i to je sve. voli sebe, voli bližnjega i onda po defaultu voliš i Boga koji je sve i sve je Bog. mi smo svi jedno veliko “zajedno”…. sasvim je nebitno. inace, tvoj komentar je sjajan, zanimljiv i jako mudar. drago nam je da si tu, i ocekujemo tvoje komentare! dakle, ovo nije moj komentar na tvoj komentar nego razrada tvog zgodnog citata, potpuno izvuceno iz konteksta jer mnoge te stvari bune. a glede Isusa, mislim da ga ili nisu mogli ili nisu htjeli shvatiti. Isus je, to je subjektivno moje mišljenje, došao reci kako stvari stoje… i da, uciniti najviše za drugoga. to si potpuno shvatio i pogodio. umrijeti za drugoga. bit je cijele price da prestanemo biti bica okrenuta sebi i postanemo okrenuti prema onima oko sebe i njihovim potrebama. toleranciji, poštivanju….

  11. avatar
    mili plenković says:

    Prijatelju, tebi nisu sve daske na broju. Ti nemaš pojma o religiji, bilo kojoj, a kamoli o kršćanstvu. šteta ovolikog teksta na takvu hrpu budalaština. catholicus

  12. I da, zaboravila sam. Pođimo od stava da možda nije sve relativno i da istina zaista postoji. A kada postoji onda i sama sebe svjedoči odnosno potvrđuje. tako da nismo usamljeni tragaoci.
    “Tražit ćete me i naći ćete. Jer ćete me tražiti svim srcem svojim.” Biblija
    Zar je to sve tako teško.

  13. na nesreću misticizam i senzacija u tumačenju kršćanske nauke je danas nešto uobičajeno. Ono što nije, i ne mogu se dovoljno načuditi zašto nije, je zdravo, ispravno i utemeljeno tumačenje kršćanske vjere. odnosno ako već znamo da formalne crkve ne govore biblijsku nauku, zašto napokon se ljudi ne počnu pitati i baviti se biblijskom naukom koja to jeste. pa nisu nam mise više na latinskom jeziku, a niti biblija. Pismeni smo, čitajmo.
    Nećemo shvatiti, možda sve, možda nećemo mnogo, ali ćemo shvatiti daleko više nego su nam svećenici rekli, i mnoge stvari koje su nam rekli, a koje ne pišu u bibliji. To je za početak dovoljno, a i red je da kada smo već shvatili prvo – da su nas duboko duboko indoktrinirali -zloupotrebili.

  14. I u kanonskim evanđeljima isus je propovijedao ljubav i zapravo je u tim evanđeljima – posebice ivanovom sva punina njegova učenja. apokrifna evanđelja su danas postala temelj za kreiranje senzacionalističkih dokumentaraca i romana – posebice da vincijev kod gdje je isus prikazan kao bludnik te da bi se na taj način prosječan čovjek koji je kršćanin udaljio od vjere, tkz nominalni kršćani. mislim, kada su isusa upitali koje su dvije najvažnije zapovijedi, isus je odgovorio: ljubi boga svim umom i srcem i bližnjega i susjeda kao samoga sebe. naravno, katolička crkva zbog ogromnog pritiska od medija i hijerarhijskog pretjeranog ustroja je na meti i to pada u prvi plan a papine govore o ljubavi, međusobnom darivanju padaju u drugi plan. ranocrkveni oci naučavaju da isus krist nije samo došao da učini zle ljude dobrima ili dobre još boljima nego da ljudi život imaju pripremajući nas svojom naukom za kraljevstvo nebesko. mislim da je u prvom planu važna vjera jer je ona otponac za međusobno poštivanje, darivanje, zajedništvo. ovako ljubav bez vjere može biti samo vanjska forma za neke druge ciljeve, dobra djela bez vjere su pokriće za vlastiti interes i ugled a kad imaš vjere samo od sebe sve dolazi, duh sveti se puni i radi u čovjeku. ovo je vrijeme u kojem je sve više zla i nevjere, a isus krist je to dobro znao i zato kaže: kada budem ponovo došao hoću li naći vjere? pavao također piše o vremenu u kojem ljudi neće odnositi riječi evanđelja – što znači ‘sretna vijest’ – nego će po vlastitim požudama nagomilavati atutoritete kako im godi požudama. treba znati što je ljubav, a sam isus krist kaže da nema veće ljubavi nego kada čovjek dade svoj život za prijatelja. Isus krist je dao život za sve nas od početka do konca svijeta – što je najveća ljubav ikada. volio bih kad bi ljudi toga bili svjesni i svečenici to propovijedaju na oltarima ali mediji sve čine da unište radosnu vijest. oprostite, stvarno sam se raspisao i mogao bih još mnogo toga pisati, ali dužan sam reagirati kada se kršćanska objava mistificira – što je danas toliko uobičajeno.

  15. avatar
    Redakcija says:

    hvala na opširnom komentaru. redakcija portala skriveno ne da podržava, nego želi poticati razlicita mišljenja i stavove, pa sukladno tome, nakon ovog komentara želimo samo jednu reci – bili uz (kako kažete) kanonskog Isusa ili tražili Isusa u tim “evanđeljima” koje crkva ne prihvaca, sasvim je svejedno ako svoj svjetonazor temeljimo na Isusovoj filozofiji ljubavi. mislim da je to jedino bitno. sukobiti se zbog vjerovanja ili nevjerovanja da je jedno, a ne drugo pravo (ili pozivati na proklinjanje onih drugih-kako parafrazirate ivanovo evanđelje) klica je za sve ono antikrist zlo. ljubav, tolerancija, poštivanje razlicitosti. ljubav prema bližnjemu i sloboda drukcijeg mišljenja. i nema zime. vjerujte…. u suprotnom, robovi smo sotonskog iluminatskog plana koji je, ocito, jako uspješan danas. nažalost, katolicka crkva nije onoliko bliska izvornom Isusu koliko bi trebala. evanđelje ne može biti važnije od hranjenja gladnih i odijevanja golih. nažalost, tako je.

  16. Ovaj članak je u rangu sa da vincijevim kodom – senzacionalističkom prozom koja plagire ideje masonskih intelektualaca i ljudi je prihvačaju jer su željni senzacije, nove i svježe hrane a ne onih klasičnih evanđelja koja pozivaju na ne tako milu odgovornost. gnostički spisi su nastajali poslije kanonskih evanđelja – već i za vrijeme ivanova evanđelja oko 100. godine kružile su te gnostičke struje, a apostol ivan jasno govori u svome evanđelju da ako itko propovijeda drugačijeg krista od onoga u njegovu evanđelju i u ranijim evađeljima – neka bude proklet. gnostici su bili sekta sa okultističkom i misterijskom filozofijom, nisu pridavali značaj materiji i smatrali su da je ona zla pa je tako i isus krist po njima samo bio duh ili prividan anđeo. s druge strane neki gnostici su upražnjavali seksualne orgije poput babilonaca jer se na taj način sjedinjuju sa poganskim božanstvima. ovakve gnostičke ceremonije spominju se i u da vincijevom kodu – navodni hierro gamus kojeg su prisvajali i kasnije okultističke sljedbe poput nekih ogranka masonerije pa i današnje društvo lubanje i kosti u čijem je članstvu bio i george bush a kulminacija svega je bohemijanska šuma gdje su se vršili rituali koji u najmanju ruku djeluju morbidno i gdje su prisustvovali mnogi oni koji su infiltrirani na najmočnije političke institucije. alex jones je zbilja to dobro dokumentirao. naravno, treba spomenuti i zeitgeist koji je postao globalnim fenomenom a koji je bijedan pokušaj mistificiranja kršćanstva radi uspostave new age i uvreda je svim intelektualcima koji išta znaju o mitologiji – očito se ciljalo na neobrazovane i one željni potvrde individulizacije i slobode od odgovornosti jer naravno, odviše je teško biti kršćanin. ja i dalje ostajem uz kanonskog isusa, bez obzira što jahači apokalipse jurišaju i navaljuju bijesno, poput križara protiv križara, opijeni vlastitim intelektom i ponosom. pozdrav

  17. avatar
    Majaira says:

    Svaka čast !! Sve bolje od boljeg !

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>